“Gospodnji blagoslov obogaćuje, i ne prati ga nikakva muka.” (Izreke 10,22)
“Bog siromaštvo i bogatstvo daje, ponizuje ali i uzvisuje.” (1. Samuelova 2,7 — Suvremeni hrvatski prijevod)
Usred blagostanja vreba opasnost. U svim vjekovima bogatstvo i počasti uvijek su bili znak opasnosti za poniznost i duhovnost. Nije nam teško nositi praznu čašu; ali čaša puna do vrha mora se vrlo pažljivo nositi. Nevolje i teškoće mogu izazvati žalost, ali je upravo blagostanje najopasnije po duhovni život. Ako čovjek nije potpuno pokoran Božjoj volji, ako nije posvećen istinom, blagostanje će sigurno probuditi urođene sklonosti prema prekoračenju postavljenih granica. …
Kad god se gaji oholost i nezdrava ambicija, život trpi jer oholost, ne osjećajući nikakvu potrebu, zatvara srce za neizmjerne nebeske blagoslove. Onaj tko želi proslaviti sebe, ustanovit će da mu nedostaje božanska milost čijom se silom stječu istinska blaga i doživljavaju najstvarnije radosti. Ali onaj tko sve daje i sve čini za Krista, doživjet će ispunjenje obećanja: “Gospodnji blagoslov obogaćuje, i ne prati ga nikakva muka.” (Izreke 10,22) Blagim dodirom milosti Spasitelj izgoni iz duše nemir i nesvete težnje pretvarajući neprijateljstvo u ljubav, a nevjerovanje u povjerenje. Kad On progovori duši i kaže: “Hajde za mnom!” tada se razbija čarolija opčinjenosti svijetom. Na zvuk Njegova glasa duh pohlepnosti i nesvetih ambicija nestaje iz srca i čovjek, oslobođen, ustaje da ide za Njim. (Proroci i kraljevi, str. 37)