“Svi su dani bijednikovi zli, a komu je srce sretno, na gozbi je bez prestanka.” (Izreke, 15,15)

Mi se svakodnevno možemo gostiti onim što je dobro jer nam Bog otvara cijelu nebesku riznicu. (Testimonies to Ministers, str. 119)

Nijedna ljudska sila ne može ničim zadovoljiti glad i žeđ duše. Ali Isus kaže: “Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, sigurno neće ogladnjeti. Tko vjeruje u me, sigurno neće nikada ožednjeti.” (Ivan 6,35) (Misli s Gore blaženstava, str. 23)

Ono što je hrana za tijelo, to Krist mora biti za dušu. Hrana nam ne može koristiti ako je ne jedemo, ako ne postane dio našeg bića. Tako i Krist nema nikakvu vrijednost za nas ako Ga ne upoznamo kao osobnog Spasitelja. Teorijsko znanje neće nam učiniti nikakvo dobro. Moramo se hraniti Njime, moramo Ga primiti u srce tako da Njegov život postane naš. Mi moramo crpsti Njegovu ljubav i Njegovu milost. (Isusov život, str. 314)

Neka vjernici drže na umu činjenicu da ih njihova imena zapisana u crkvenim knjigama neće spasiti. Moraju se pokazati kao prokušani pred Bogom, kao radnici koji se nemaju čega stidjeti. Iz dana u dan oni izgrađuju svoj karakter u skladu s Kristovim uputama. Oni ostaju u Njemu stalno pokazujući vjeru u Njega. Tako će uzrasti do pune visine muškaraca i žena u Kristu — zdravi, radosni, zahvalni kršćani koje Bog vodi u sve jasnije i jasnije svjetlo. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 9, str. 38,39)