“Pa čak i ako se moj život mora izliti kao žrtva za vašu vjeru, veselim se i dijelim svoju radost s vama. Isto tako i vi budite sretni i dijelite svoju radost sa mnom.” (Filipljanima 2,17.18 — Suvremeni hrvatski prijevod)

Bog nije zadovoljan ni najsjajnijom službom dokle god “ja” nije položeno na žrtvenik kao živa žrtva. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 7, str. 212)

Nijedan djelić ni zakutak duše ne treba biti skrovište sebičnosti. Bog želi da se ostvari nebeski plan i da prevlada božanski poredak i sklad u svakoj obitelji, u svakoj crkvi i svakoj ustanovi. Kad bi takva ljubav prožimala društvo, svjedočili bismo djelovanju plemenitih načela kršćanske otmjenosti i učtivosti, i kršćanske dobrote prema onima koji su kupljeni Kristovom krvlju. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 8, str. 128,129)

Isus je došao u obličju čovjeka da bi svojim životom prikazao što je nesebičnost. I svi koji prihvaćaju to načelo trebaju biti Njegovi suradnici u prikazivanju nesebičnosti u stvarnom životu. (Odgoj, str. 130)

Dokle god smo zaokupljeni svojim osobnim interesima, ne možemo biti sretni. … Ako ranjavamo druge, ranjavamo i sebe. Ako blagoslivljamo druge, blagoslivljamo i sebe jer se utjecaj svakog dobrog djela odražava i na naše srce. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 4, str. 66)

Da bismo sami bili sretni, moramo živjeti tako da usrećimo druge. Za nas je najbolje da svoj imetak, svoje talente i ljubav sa zahvalnim posvećenjem predamo Kristu i na taj način nađemo sreću već ovdje, i u budućnosti u besmrtnoj slavi. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 3, str. 221)