“Ulje i kad razveseli srce, isto tako slatka utjeha prijatelja iz srca što svjetuje vjerno.” (Izreke 27,9 — Šarić)

Kršćani trebaju paziti na svoje riječi. … Tema razgovora treba biti ono što je duhovno i božansko. … Ako je druženje kršćanskih prijatelja uglavnom posvećeno poboljšanju uma i srca, poslije neće biti potrebe za žaljenjem pa na razgovor mogu gledati sa zadovoljstvom. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 2, str. 157,158)

U svim svojim odnosima držimo na umu da u životu drugih postoje poglavlja koja su zapečaćena od očiju smrtnih ljudi. Na stranicama sjećanja su tužne priče, koje se čuvaju kao svetinja pred radoznalim očima. Tamo su zapisane duge, teške borbe s mučnim okolnostima, možda nevolje u obiteljskom životu koje danomice slabe hrabrost, pouzdanje i vjeru. Oni koji vode neravnopravnu borbu života mogu primiti snagu i ohrabrenje malim pažnjama koje stoje samo malo truda protkanog ljubavlju. Takvomu je snažan i srdačan stisak ruke pravog prijatelja dragocjeniji od zlata i srebra. Riječi blagosti su za njih kao osmijeh anđela. (Služba liječenja, str. 90)