Postoje putovanja koja čovjek zaboravi čim se vrati kući; ali postoje i ona druga, koja ostanu duboko zapisana u svačijem srcu. Takva nas najprije ostave bez riječi, a onda nas pretvore u pripovjedače. Upravo se takvo putovanje ostvarilo 1. svibnja 2026. godine, kad je skupina vjernika iz adventističke crkve u Bistri posjetila braću i sestre u vojvođanskom mjestu Sivac.

Pri samom dolasku dočekala nas je toplina koja se teško može opisati riječima: nasmijana lica, srdačni zagrljaji, iskrena dobrodošlica i osjećaj kao da dolazite vlastitoj obitelji. Bilo je dovoljno pogledati ozarena lica domaćina, da shvatite kako ste stigli među svoje.

Adventistička crkva u Sivcu osnovana je davne 1912. godine. Desetljećima je prolazila kroz različita vremena i izazove, ali ostala je postojana u vjeri i zajedništvu svih vjernika. Vjernici te crkve u prošlosti su biciklima putovali po okolnim mjestima kako bi posjećivali druge zajednice, a ta se međusobna povezanost i danas osjeća među čekaocima Isusovog dolaska toga kraja. Ljubav prema Bogu i pjesmi ostala je jedan od zaštitnih znakova tamošnje crkve.

Nova crkvena zgrada, sagrađena 2012. godine, danas je mjesto okupljanja vjernika iz Sivca i okolice, i u njoj je održan taj poseban susret dviju crkava.

Susret je započeo u petak navečer kratkim bogoslužjem pri početku subote. Uz pjesmu, molitvu i poruku iz Božje riječi, ozračje je odmah dobilo posebnu toplinu koju mogu stvoriti samo iskrena vjera i zajedništvo.

Subotnje jutro dočekalo nas je pjesmom ptica i prizorima vojvođanskih polja u zelenim i žutim tonovima, koji su svjedočili o vrijednim rukama ljudi toga kraja. Već sâm dolazak na bogoslužje nosio je osjećaj radosti i iščekivanja.

Program je tekao u dostojanstvenom i svečanom ozračju pod vodstvom Zlatka i Ljubice Đurin, koji su svojim iskustvom i smirenošću usmjeravali bogoslužje. Crkva je bila ispunjena pjesmom koja je snažno odjekivala prostorom, a glasovi prisutnih stvarali su osjećaj bliskosti i zahvalnosti Bogu.

Poseban trenutak bilo je predstavljanje crkve Bistra i njezine povijesti, uz zanimljiva pitanja i vedro vođenje pastora Nevena Klačmera. Subotnjoškolsku pouku pripremio je Daniel Đurin, potaknuvši prisutne na razmišljanje i sudjelovanje, dok je propovijed pastora Vinka Nasića govorila o putu svetosti koji vodi prema nebeskom Ocu — putu čije je središte Isus Krist.

Nakon duhovne hrane uslijedilo je druženje oko stolova s hranom pripremljenom uz mnogo truda i ljubavi. Bilo je odmah vidljivo koliko su domaćini utkali pažnje i srca u svaku pojedinost.

Poslijepodne je proteklo u zajedničkoj šetnji prekrasnim Somborom. Domaćini su s velikim oduševljenjem predstavljali znamenitosti grada, pričajući o ulicama, zgradama i povijesti mjesta kroz koje smo prolazili.

Večernje bogoslužje pod vodstvom Ane i Lare bilo je ispunjeno pjesmom i slavljenjem Boga. Posebno su svojim sudjelovanjem doprinijeli Karolina i Jakov Kovačević te Filip Đurin, čija je glazba povezivala sve vjernike.

Susret je zaključen propovijedi pastora Leona Đurina, koji je potaknuo slušatelje na razmišljanje o važnom pitanju: Trebamo li činiti ono što je dobro u našim očima, ili ono što je dobro u Božjim očima?

I dok je dan polako završavao, imali smo osjećaj da je vrijeme prošlo prebrzo i da bi takvi trenuci trebali trajati mnogo dulje. Bio je to predokus nebeskog zajedništva kojem se kršćani nadaju — zajedništva ispunjenog ljubavlju, vjerom, pjesmom i iskrenom radošću susreta.

Vinko Nasić

Više fotografija možete pogledati na Facebook profilu KAC