“Tko od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu, ne ostavi u pustinji devedeset i devet i ne ide za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, stavi je, pun veselja, na svoja ramena.” (Luka 15,4.5)

Usporedba o izgubljenoj ovci treba biti geslo svakog doma. Pastir ostavlja devedeset devet ovaca i odlazi u pustinju potražiti onu koja se izgubila. Svuda ima šipražja, močvara i opasnih pukotina u stijenama, ali ako se ovca nalazi u bilo kojem od tih mjesta, Pastir zna da je potrebna prijateljska ruka koja će joj pomoći da iziđe. Kad izdaleka čuje njezino blejanje, On svladava sve teškoće i spašava svoju izgubljenu ovcu. Kada je konačno nađe, ne grdi je, nego je sretan što ju je našao živu. Čvrstom ali nježnom rukom razmiče trnje i izvlači je iz ponora; nježno je diže na ramena i nosi natrag u tor. Čisti, bezgrešni Otkupitelj nosi grešnu i nečistu ovcu.

Nositelj grijeha nosi prljavu ovcu, ali je Njegov teret toliko dragocjen da se raduje pjevajući: “Nađoh ovcu svoju izgubljenu.” (Luka 15,6) … Moramo imati na umu veliku radost koju pokazuje Pastir nakon što je našao izgubljenu ovcu. On poziva svoje susjede: “Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.” I cijelo Nebo odjekuje radošću. Sam Otac se raduje spašenoj ovci pjevajući. Kakav je sveti zanos radosti izražen u ovoj usporedbi!

Vaša je prednost što možete sudjelovati u ovoj radosti. Surađujete li vi koji pred sobom imate ovaj primjer s Onim koji nastoji spasiti izgubljene? Jeste li Kristovi suradnici? (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 6, str. 109)