“Pa što biva? Ništa osim što se na svaki način, bilo pod izlikom bilo iskreno, Krist propovijeda. I tomu se radujem a i radovat ću se.” (Filipljanima 1,18)

Uzdizanje Krista pred ljudima dužnost je i radost svakog služenja. To je svrha svakog pravog rada. Neka se vidi Krist; “ja” neka bude skriveno iza Njega. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 9, str. 118)

Srce pravog kršćanina prožeto je istinskom ljubavlju, ispunjeno je neutoljivom glađu za spasenjem duša. On nema mira dok ne učini sve što je u njegovoj moći da nađe i spasi ono što je izgubljeno. On ulaže vrijeme i snagu; ne izbjegava napor i trud. I drugima se mora odnijeti istina koja je njegovoj vlastitoj duši dala takvu sreću, radost i mir u Duhu Svetom.

Kada duša koja je stvarno obraćena osjeti Božju ljubav, ona osjeti i svoju obvezu da uzme Kristov jaram i radi u skladu s Njim. Kristov Duh počiva na takvom kršćaninu. On otkriva Spasiteljevu ljubav, milosrđe, sažaljenje, jer je jedno s Kristom. On želi drugima približiti Isusa. Njegovo se srce ispunjava nježnošću kad vidi opasnost koja prijeti duši bez Krista. On bdi nad dušama kao onaj koji će jednom dati odgovor za njih. Pozivima i molbama povezanim sa sigurnim Božjim obećanjima, on nastoji zadobiti duše za Krista; a sve je to zapisano u nebeskim knjigama. On je Kristov suradnik. (Testimonies to Ministers, str. 122)