“Na meni bješe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraćah.” (Job 29,13)

Bog traži ne samo naše darove siromašnima, već i naše vedro lice, ohrabrujuće riječi i prijateljski stisak ruke. Kad je Krist liječio bolesnike, polagao je na njih ruke. Zato i mi moramo dolaziti u bliski dodir s onima kojima želimo prenijeti blagoslov.

Ima mnogo onih koje je napustila svaka nada. Vratite im svjetlo Sunca! Mnogi su izgubili hrabrost. Uputite im ohrabrujuće riječi! Molite se za njih! Ima onih kojima je potreban kruh života. Čitajte im iz Božje riječi! Mnoge duše je zahvatila bolest koju nijedan zemaljski melem ne može ublažiti ni liječnik izliječiti. Molite se za te duše, dovedite ih Isusu! Kažite im da ima melema u Gileadu i da je i Liječnik tamo! (Isusove usporedbe, str. 287)

Mi ne smijemo propustiti nijednu priliku da činimo djela milosrđa, nježne skrbi i kršćanske ljubaznosti onima koji su umorni i opterećeni. Ako ne možemo učiniti više, možemo bar uputiti riječ ohrabrenja i nade onima koji ne poznaju Boga, i kojima se najlakše možemo približiti preko sućuti i ljubavi.

Bogata i obilna obećanja upućena su onima koji traže priliku da unesu radost i blagoslov u život drugih. (Proroci i kraljevi, str. 207)