“Bio sam vrlo sretan u Gospodinu jer ste ponovo pokazali svoju brigu za mene. Naravno, uvijek ste se brinuli za mene, ali niste to imali prilike pokazati.” (Filipljanima 4,10 — Suvremeni hrvatski prijevod)

Božanska je mudrost u planu spasenja uspostavila zakon djelovanja i protudjelovanja, tako da je djelo dobročinstva u svim svojim granama dvostruko blagoslovljeno. Onaj tko daje potrebitima, blagoslivlja druge, a sam je još više blagoslovljen. Bog je mogao ostvariti svoj cilj u spašavanju grešnika bez ljudske pomoći, ali je znao da čovjek ne može biti sretan ako ne sudjeluje u velikom poslu u kojem će razvijati samoodricanje i dobročinstvo. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 3, str. 335)

Bog svim svojim sljedbenicima jasno nalaže da svojim utjecajem i sredstvima budu na blagoslov drugima i da od Boga traže mudrost koja će ih osposobiti da učine sve što je u njihovoj moći da oplemene misli i osjećaje onih koji su izloženi njihovom utjecaju. Kad radimo za druge, osjetit ćemo radosno zadovoljstvo, unutarnji mir koji će biti dovoljna nagrada. Potaknuti uzvišenom i plemenitom željom da činimo dobro drugima, naći ćemo istinsku sreću u vjernom obavljanju raznovrsnih životnih dužnosti. To će nam donijeti više od zemaljske nagrade jer svako vjerno, nesebično izvršavanje dužnosti primjećuju anđeli i ono svijetli u izvještaju o našem životu. Na Nebu nitko neće misliti na sebe i na svoje uživanje. Svi će iz čiste, nesebične ljubavi nastojati usrećiti nebeska bića koja ih okružuju. Ako želimo uživati u nebeskom društvu na obnovljenoj Zemlji, moramo ovdje živjeti u skladu s nebeskim načelima. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 2, str. 112)