“Zato sam sada sretan, ne zato što ste se vi rastužili, nego zato što vas je ta žalost dovela do obraćenja. Jer, rastužili ste se po Božjem planu pa vas mi ni na koji način nismo povrijedili.” (2. Korinćanima 7,9 — Suvremeni hrvatski prijevod)

Pavao … se nadao da će u Troadi sresti Tita i tako od njega saznati kako su primljene riječi savjeta i ukora koje je poslao braći u Korintu, ali se u tome razočarao. … Zato je napustio Troadu i prešao u Makedoniju, gdje je u Filipima sreo Timoteja.

Ovaj vjerni vjesnik donio je radosne vijesti o izvanrednoj promjeni koja se zbila među korintskim vjernicima. Mnogi su prihvatili upute sadržane u Pavlovom pismu i pokajali se za svoje grijehe. Njihov život više nije bio na sramotu kršćanstva, već je vršio snažan utjecaj u prilog praktične pobožnosti.

Ispunjen radošću, apostol je poslao novo pismo korintskim vjernicima iskazujući radost srca zbog promjene koja se u njima dogodila: “Zbilja, ako sam vas i ražalostio poslanicom, nije mi žao.” … “Sad se radujem,” nastavio je, “ne zbog toga što ste postali žalosni, nego zbog toga što vas je ta žalost dovela k obraćenju.” …

Pavao je već neko vrijeme u duši nosio breme za crkve — tako teško da ga je jedva mogao nositi. … No sada je bio uklonjen jedan uzrok brige. Na vijest o tome da su Korinćani prihvatili pismo koje im je uputio, Pavao je počeo riječima radosti. … Osjećao je da Sotona neće trijumfirati nad Božjim djelom u Korintu i zato su riječi hvale potekle iz njegova zahvalnog srca. (Djela apostolska, str. 203,204)