“Ali sad ja idem k tebi, i ovo govorim dok sam u svijetu, da oni imadnu u sebi radost, koju ja posjedujem, u svoj punini.” (Ivan 17,13)

Radost koju je Krist očekivao, radost koja Mu je davala snagu da se žrtvuje i da pati bila je da vidi grešnike kako se spašavaju. To bi trebala biti radost svakoga Njegovog sljedbenika, poticaj njihovim težnjama. (Patrijarsi i proroci, str. 110)

Bog je svakome dao određeni posao i nitko ga drugi osim njega ne može obaviti. O kad bi svaki osobno primijenio pomast za oči da može vidjeti nedostatke u svojem karakteru i shvatiti kako Bog gleda na ljubav prema svijetu, koja istiskuje Božju ljubav! Ništa vam ne može dati takvu silu, takvo pravo samopouzdanje i plemenitost duše kao osjećaj dostojanstva vašeg posla, uvjerenje da ste Božji suradnici u činjenju dobra i spašavanju duša.

Božji Sin došao je na ovaj svijet i ostavio nam primjer savršenog života. Žrtvovao je sebe imajući u vidu radost koja Ga je očekivala, radost da vidi duše izbavljene iz Sotoninih ruku i spašene za Božje kraljevstvo. Kristov nalog glasio je: “Pođi za mnom!” Oni koji slijede Njegov primjer, sudjelovat će u božanskom radu vršeći dobro i na kraju ući u radost svojega Gospodara. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 4, str. 561,562)

Ta radost, koju i sam Krist željno očekuje, prikazana je u Njegovoj molbi upućenoj Ocu: “Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom.” (Propovjednici Radosne vijesti, str. 422)