“Ako poslušaju i stanu mu služiti, dani im završavaju u blagodati, a u užitcima godine njihove.” (Job 36,11 — Varaždinska Biblija)

Kršćanin ima izvor snage i radosti kakav ljubitelji zadovoljstava ne poznaju. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 1, str. 530)

Obraćenje je posao koji većina ne cijeni. Nije mala stvar preobraziti zemaljski um koji voli grijeh i navesti ga da razumije Kristovu neiskazanu ljubav, da bude očaran Njegovom milošću i Božjom izvrsnošću kako bi dušu prožela božanska ljubav i očarale je nebeske tajne. Kada čovjek to razumije, njegov prošli život izgleda mu odvratan i mrzak. On mrzi grijeh i nakon što je slomio svoje srce pred Bogom, prihvaća Krista kao život i radost duše. Odriče se prijašnjih zadovoljstava. On ima novi um, nove osjećaje, nove interese, novu volju; njegove su žalosti, želje i ljubav potpuno nove. Požuda tijela, požuda očiju i ponos života, koji su prije bili važniji od Krista, sada je odbacio pa je Krist dragocjenost njegovog života, vijenac njegove radosti. Nebo, koje za njega nije imalo nikakve draži, sada vidi u svom njegovom bogatstvu i slavi; on o njemu razmišlja kao o svojem budućem domu gdje će gledati, voljeti i slaviti Onoga koji ga je otkupio svojom skupocjenom krvlju. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 2, str. 247,248)

Božju riječ, koja je prije bila dosadna i nezanimljiva, sada bira za predmet svojeg proučavanja i za svojeg savjetnika. To je pismo koje mu je uputio Bog i koje nosi pečat Vječnoga. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 2, str. 247,248)

Sada uživa u svetim djelima koja su mu se prije činila zamornima. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 2, str. 248)