“Ali udovica koja se prepušta sebičnim užicima zapravo je mrtva, iako živi.” (1. Timoteju 5,6 — Suvremeni hrvatski prijevod)

Osim ljubavi za uživanjem, čovjek može pokazivati i obličje pobožnosti, ali tu nema prave veze s Bogom. Vjera je mrtva, revnosti je nestalo. (Poruke mladima, str. 118)

Iako su upisani u crkvene knjige, nisu obraćeni. Oni mogu sudjelovati u crkvenim službama, mogu pjevati psalam: “Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom” (Psalam 42,2), ali to je lažno svjedočenje! Duša koja čezne za uzbudljivim svjetovnim užicima, um koji je zaokupljen željom za razmetanjem, ne može služiti Bogu. … Takav čovjek nema sklonosti da se bori protiv želja tijela. On želi zadovoljiti svoje prohtjeve. On bira ozračje grijeha. (Isusove usporedbe, str. 180)

Tobožnji, svjetovni kršćani ne poznaju ono što je nebesko. Oni nikad neće doći do vrata Novog Jeruzalema niti sudjelovati u aktivnostima za koje sada nisu posebno zainteresirani. Oni nisu odgojili svoj um da uživa u pobožnosti i u razmišljanju o onome što je povezano s Bogom i Nebom. Kako će se onda uključiti u nebeska bogoslužja? Kako će uživati u onome što je na Nebu duhovno, čisto i sveto, kad ih to nije posebno privlačilo na Zemlji? (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 2, str. 223)