“Ako sam se radovao propasti onoga koji me mrzi ili likovao kad ga je snašlo zlo. Mjesto pšenice neka trnje raste, a mjesto ječma korov. Završile su riječi Jobove.” (Job 31,29.40 — Varaždinska Biblija)

Ogorčenost … je potpuno strana Kristovom duhu. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 2. str. 45)

Kad su Ga grdili, zlostavljali i vrijeđali, Isus nije uzvraćao. “On koji na uvredu nije uvredom uzvraćao i mučen nije prijetio.” (1. Petrova 2,23) Kad mu je čovjekova okrutnost bolnim udarcima i ranama prouzročila patnju, On nije prijetio, već je sve prepustio pravednome Sucu. …

Zar je sluga iznad svojega gospodara? Krist nam je svojim životom dao primjer i mi Ga sramotimo kad nas uznemiri svako omalovažavanje, kad smo spremni reagirati na svaku uvredu, pretpostavljenu ili stvarnu. Nije dokaz plemenitog uma pripremanje za obranu samoga sebe, za očuvanje svojega dostojanstva. Bolje je stoput pretrpjeti nepravdu nego raniti nečiju dušu zbog duha odmazde ili davanja oduška gnjevu. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 2, str. 356)

U našem srcu ne smije biti gorčine. … O ljubomoro i zloslutnjo, kakvo si zlo počinila! Kako si prijateljstvo i ljubav pretvorila u ogorčenost i mržnju! Moramo biti manje ponositi, manje osjetljivi, manje samoljubivi i mrtvi za svoj interes. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 2, str. 473)

“Ne radujte se kad vaš neprijatelj padne, nikada se ne veselite kad je srušen; da Vječni to ne vidi i u nezadovoljstvu ne preusmjeri svoj gnjev s njega na vas.” (Izreke 24,17.18 — Moffatt )