“Nemojte ljubiti ni svijeta ni onoga što je u svijetu! Ako tko ljubi svijet, u njemu nema ljubavi Očeve. A svijet sa svojom požudom prolazi; a tko vrši volju Božju, ostaje zauvijek.” (1. Ivanova 2,15.17)

Takvi su ljubitelji svijeta čak i među onima koji tvrde da čekaju Gospodina. Njihove su težnje usmjerene na bogatstvo i čast. Na takve misli Krist kad objavljuje da će Božji dan doći kao zamka na sve koji žive na Zemlji. Ovaj svijet je njihov dom. Oni se bave sabiranjem zemaljskog blaga. Grade skupe kuće i opskrbljuju ih svakom dobrom stvari; nalaze zadovoljstvo u odjeći i u popuštanju apetitu. Stvari ovoga svijeta njihovi su idoli. Oni se stavljaju između duše i Krista, i tek maglovito i blijedo razaznaju svečanu i strahovitu stvarnost koja nam se približava. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 5, str. 401)

Kad bismo više razmišljali o Kristu i o nebeskom svijetu, našli bismo poticaj i potporu u borbi vjere. Oholost i ljubav prema svijetu izgubit će moć nad nama ako budemo više razmišljali o slavi one bolje zemlje koja će uskoro biti naš dom. Pored Kristove krasote sve zemaljske čari gube svoje vrijednosti. (Poruke mladima, str. 93)

“A svijet … prolazi; a tko vrši volju Božju, ostaje zauvijek.” (1. Ivanova 2,17)

Prijateljstvo Kristovih otkupljenika bolje je od sveg prijateljstva svijeta. Pravo na stanove koje je naš Gospodin otišao pripraviti bolje je od prava na najotmjenije palače svijeta. I bolje od svih riječi svjetovne hvale bit će Spasiteljeve riječi upućene Njegovim vjernim slugama: “Dođite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta!” (Matej 25,34) (Isusove usporedbe, str. 256)