“I u smijehu srce osjeća bol, a poslije veselja dolazi tuga.” (Izreke 14,13)
Prava radost ne može se naći na putu koji je zabranio Onaj koji zna što je najbolje i koji pravi planove za dobro svojih stvorenja. Put prijestupa vodi u bijedu i uništenje. (Patrijarsi i proroci, str. 505)
Sreća koja se traži iz sebičnih pobuda i izvan puta dužnosti nesigurna je, nepostojana i prolazna; ona nestaje, ostavljajući u duši osjećaj samoće i tuge. (Put Kristu, str. 133)
Stalna želja za uživanjem otkriva duboke težnje duše. Ali oni koji piju sa svjetovnog izvora uživanja uvidjet će da se žeđ duše ne može ugasiti na tom izvoru. Takvi će se prevariti, jer izjednačuju tašta zadovoljstva sa srećom; kad to uživanje prođe, oni tonu dublje u razočaranje i očajanje. Kakvog li bezumlja i ludosti: “ostaviti … Izvor vode žive” i crpsti iz “kladenaca ispucanih” svjetovnog uživanja (Jeremija 2,13). (Poruke mladima, str. 328)