“I sjećaj se svoga Stvoritelja u danima svoje mladosti prije nego dođu zli dani i prispiju godine kad ćeš reći: ‘Ne mile mi se.’” Propovjednik 12,1)

Jesi li se pokušao gostiti plodovima prijestupa, da bi ustanovio da su postali kao pepeo na tvojim usnama? A sada, kad je nestalo tvojega blaga, kad su se izjalovili tvoji životni planovi, kad su propale tvoje nade, sjediš li sam i osamljen? Sada, kad glas koji je već dugo govorio tvojem srcu i koji nikad nisi htio slušati odjekuje jasno i određeno: “Ustanite, idite! Ovo nije počivalište! Zbog nečistoće teško vas uže svezalo.” (Mihej 2,10) Vratite se domu svojega Oca! On vas poziva govoreći: “Meni se obrati, jer ja sam te otkupio.” (Izaija 44,22) (Isusove usporedbe, str. 134)

Kao što ljudi prvo iznose najbolje vino, a zatim ono lošije, tako čini i svijet sa svojim darovima. Ono što svijet nudi može zadovoljiti oko i opčiniti osjetila, ali to neće ispuniti čovjekove čežnje. Vino se pretvara u gorčinu, veselje u tugu. Ono što je započelo pjesmom i veseljem, završava se umorom i mučninom. Međutim, Isusovi su darovi uvijek svježi i novi. Svečanost koju On sprema za čovjeka uvijek daje zadovoljstvo i radost. Svaki novi dar povećava sposobnost primatelja da cijeni i uživa Gospodnje blagoslove. On daje milost za milost. Izvor blagoslova neće presušiti. Ako ostanete u Njemu, činjenica da danas primate bogati dar osigurava primanje još bogatijeg dara sutra. (Isusov život, str. 108)