“Dođite da slavimo Boga, da radosno kličemo Stijeni našeg spasenja! Izađimo pred njega s hvalama, radosno mu pjevajmo pjesme.” (Psalam 95,1.2 — Suvremeni hrvatski prijevod)

Za poniznu, vjernu dušu, Božji dom su vrata Neba. Hvalospjevi, molitve i riječi koje izgovaraju Kristovi predstavnici, Božja su oruđa za pripremu naroda za nebesku crkvu, za ono uzvišenije bogoslužje na koje ne može ući ništa prljavo. …

Sretni su svi koji imaju neko svetište, bilo ono uzvišeno ili skromno, u gradu ili u planinskoj špilji, u kolibi ili u pustoši. Ako je to najbolje što mogu dati Učitelju, On će blagosloviti mjesto svojom prisutnošću. …

Zajednička pjesma koja izlazi iz mnogih srca jasnim i određenim tonovima, jedno je od Božjih sredstava u djelu spašavanja duša. Cijelo bogoslužje treba biti svečano, prožeto osjećajem strahopoštovanja kao da se okupljeni nalaze u vidljivoj Gospodnjoj prisutnosti. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 5, str. 432-434)

Glas zahvalnosti, hvale i radosti čuje se na Nebu. Glasovi nebeskih anđela ujedinjuju se s glasovima Božje djece na Zemlji dok odaju čast, slavu i hvalu Bogu i Janjetu za veliko spasenje koje nam je osigurano. (Counsels to Teachers, str. 246)