“Neka se sveti raduju u slavi, neka kliču s ležaja svojih!” (Psalam 149,5)

Kad shvatimo Kristovu žrtvu podnesenu radi nas, s naših usana uzdižu se izrazi najdublje i najuzvišenije zahvalnosti. (Counsels to Teachers, str. 370)

Glazba se često izopačuje da bi služila zlim nakanama te tako postaje jedno od najzavodljivijih sredstava kušnje. Međutim, pravilno upotrijebljena, dragocjen je dar od Boga, određen da uznese misli prema onome što je visoko i plemenito, da nadahne i uzdigne dušu.

Kao što su se djeca Izraelova, putujući pustinjom, hrabrila melodijama svetih pjesama, tako i Božja djeca danas, po Božjemu nalogu, svoj kršćanski životni put trebaju učiniti radosnim. Jedan od najboljih načina da se Božje riječi urežu u sjećanje jest njihovo ponavljanje u pjesmi. Takva pjesma ima čudesnu moć, snagu da obuzda grubu i neotesanu narav, silu da oživi misli i probudi suosjećanje, da potakne na složan rad i odagna potištenost i zle slutnje koje oduzimaju hrabrost i snagu. (Odgoj, str. 143)

Usred sve dubljih sjena posljednje velike krize na Zemlji, božansko će svjetlo najjasnije sjati, a zvukovi pjesme i povjerenja odjekivat će najčišće i najveličanstvenije. (Odgoj, str. 143)