“Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska! Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu.” (Zaharija 9,9)

Kad je Isus trijumfalno ušao u Jeruzalem, Njegovi su sljedbenici bili uvjereni da će stupiti na Davidovo prijestolje i osloboditi Izraela od njegovih tirana. S uzvišenim nadama i radosnim očekivanjem međusobno su se natjecali kako da ukažu čast svom Kralju. Mnogi su pred Njim poput saga prostirali svoje gornje haljine ili na put polagali palmove grančice. U svom ushitu ujedinili su se u radosnom klicanju: “Hosana Sinu Davidovu!” (Veliki sukob, str. 320)

Kako su odmicali, broj se u pratnji stalno povećavao onima koji su čuli o Isusovom dolasku i žurili se pridružiti povorci. Promatrači su se stalno miješali s mnoštvom pitajući: Tko je taj? Što znači ovo slavlje? … Njihova su pitanja ušutkana pobjedničkim klicanjem. Revnosno mnoštvo ga je stalno ponavljalo, a udaljen narod ga je prihvatio tako da su odjekivali okolni brežuljci i doline. Sad se povorci pridružilo mnoštvo iz Jeruzalema. Od mnoštva koje se okupilo da prisustvuje Pashi, tisuće njih pošlo je dobrodošlicom pozdraviti Isusa. Pozdravljali su Ga mašući palmovim granama i pjevanjem svetih pjesama. (Isusov život, str. 467,468)