“Trubite u trube i u dane veselja svojega, na blagdane i mjesece mlađake, kod svojih žrtava paljenica i žrtava mirotvornih. Tako će vam to biti za spomen milostiv kod Boga vašega. Ja sam Gospod, Bog vaš.” (Brojevi 10,10 — Šarić)

Blagdan sjenica bio je posljednji godišnji skup. Bog je želio da u to vrijeme narod razmišlja o Njegovoj dobroti i milosti. … Narod je dolazio iz bliza i daleka noseći u rukama znakove svoje radosti. Stari i mladi, bogati i siromašni, svi su nosili neki dar kao prilog zahvalnosti Onome koji je okrunio godinu svojom dobrotom i učinio da plodnost niče za Njegovim stopama. Sve što je moglo zadovoljiti oko i uveličati svenarodnu radost doneseno je iz gora, pa je grad izgledao kao krasna šuma. …

U osvit dana svećenici su dugim i prodornim zvukom zatrubili svojim srebrnim trubama, a trube koje su odgovarale i radosni uzvici naroda iz njihovih sjenica odjekivali su brdima i dolinama, pozdravljajući blagdanski dan. (Isusov život, str. 365,366)

Hram je bio središte sveopće radosti. Tu se vidio sjaj žrtvenih obreda. Tu je, stojeći s obje strane bijelih mramornih stuba svete građevine, zbor levita predvodio službu pjevanja. Mnoštvo vjernika, mašući palminim i mirtinim grančicama, prihvaćalo je pjevanje, i pripjev bi odjekivao, da bi zatim pjesmu prihvaćali i pronosili glasovi koji su bili blizu i daleko, sve dok okolni brežuljci nisu uzvratili jekom hvalospjeva. (Isusov život, str. 366)