“Tada Aronova sestra, proročica Mirjam, uze bubanj u ruku, a sve žene pridruže joj se s bubnjem u ruci i plešući. Mirjam je začinjala pjesmu: ‘Zapjevajte Jahvi, jer se slavom proslavio! Konja s konjanikom u more je survao.’” (Izlazak 15,20.21)

Jedna noć je bila dovoljna da nakon najstrašnije opasnosti dođe potpuno izbavljenje. Golemo, bespomoćno mnoštvo, robovi nenavikli na borbu, žene, djeca, stoka — a more pred njima i moćna egipatska vojska iza njih — vidjeli su kako im se otvara put kroz vode i slom njihovih neprijatelja u trenutku kad su oni očekivali pobjedu. Sam Jahve je donio izbavljenje i njihova su se srca iz zahvalnosti i povjerenja okrenula Njemu. Njihovi osjećaji našli su svoj izričaj u pjesmi hvale. Božji je Duh sišao na Mojsija i on je poveo narod u pobjedničkoj pjesmi zahvalnosti, najranijoj i najuzvišenijoj od svih pjesama poznatih ljudima. …

Ova je veličanstvena pjesma odjeknula među izraelskim mnoštvom kao glas iz velikih dubina. Prihvatile su ga izraelske žene koje je predvodila Mirjam, Mojsijeva sestra, dok su napredovali sa sviralama i igranjem. Pustinjom i morem je odjekivao radostan pripjev, a planinama su odjekivale riječi njihove hvale: “U čast Jahvi zapjevat ću, jer se slavom proslavi.” …

Ova pjesma ne pripada samo izraelskom narodu. Ona upućuje na propast svih neprijatelja pravde i na konačnu pobjedu Božjeg Izraela. (Patrijarsi i proroci, str. 230,231)