“Ezekija i cijeli narod radovali su se tome što je Bog učinio za svoj narod, i to još tako brzo.” (2. Ljetopisa 29,36 — Suvremeni hrvatski prijevod)

Ezekija je došao na prijestolje s čvrstom odlukom da učini sve što je u njegovoj moći da Juda bude pošteđen sudbine sjevernoga kraljevstva. … Čim se popeo na prijestolje, počeo je planirati i ostvarivati ono što je zamislio. Prvo je pozornost posvetio obnavljanju službi u Hramu, koje su tako dugo bile zanemarene; i u tom poslu osigurao je iskrenu suradnju skupine svećenika i levita koji su ostali odani svome svetom zvanju. …

Moralo se brzo djelovati. Svećenici su smjesta krenuli. … Svesrdno su prionuli na čišćenje i posvećenje Hrama. Budući da je Svetište mnogo godina bilo oskvrnjivano i zapušteno, suočili su se i s mnogim teškoćama; ali svećenici i leviti radili su neumorno i za vrlo kratko vrijeme mogli su javiti da je njihov posao završen. Vrata Hrama bila su popravljena i širom otvorena; svete posude prikupljene i stavljene na mjesto; sve je bilo pripremljeno za obnovu službi u Svetištu.

Tijekom prvog bogoslužja koje je bilo održano, upravitelji grada sjedinili su se s kraljem Ezekijom i sa svećenicima i levitima u molitvama za oprost grijeha naroda. Na žrtvenik su bile položene žrtve okajnice, “da izvrše obred pomirenja za sav Izrael”. “Kad se završilo prinošenje paljenice, kralj i svi koji bijahu s njim pobožno padoše na koljena i pokloniše se.” Još jednom je predvorje Hrama odjekivalo riječima hvale i obožavanja. Radosno su pjevane Davidove i Asafove himne, jer su vjernici shvatili da su izbavljeni iz okova grijeha i otpada. “I Ezekija se veselio, i sav narod s njime, što je Bog spremio narodu, jer se sve to iznenada dogodilo.” (2. Ljetopisa 29,24. 29.36) (Proroci i kraljevi, str. 211)