Od samog početka biblijske povijesti Bog se objavljivao ne samo usmenom, nego i pisanom riječju. Pisana Božja objava zauzima središnje mjesto u životu Božjeg naroda, jer omogućuje trajno očuvanje i prenošenje Božje volje kroz naraštaje. Starozavjetni proroci dobivali su nalog da svoje poruke zapišu, kako bi ostale trajno svjedočanstvo Božjeg djelovanja i poziv na obraćenje. U Novom zavjetu pisana riječ nastavlja imati ključnu ulogu u širenju Radosne vijesti i izgradnji kršćanskih zajednica. To je najvažniji oblik misijske komunikacije prve Crkve, koji je omogućio poučavanje, ohrabrivanje i ispravljanje prostorno udaljenih vjernika.
Pisana i usmena riječ u službi naviještanja
Pisana i usmeno prenošena riječ o Isusu Kristu kao jedinom Spasitelju od vremena novozavjetne Crkve velikom se brzinom širila među ljudima. Evanđelje, odnosno Radosna vijest, stizalo je u sve krajeve svijeta i ulazilo u domove mnogih ljudi. Božji vjerni sluge imali su jasan cilj: navijestiti Kristovo ime svima do kojih su mogli doprijeti. Kako bi ostvarili to poslanje, koristili su različite oblike priopćivanja, a jedan od najvažnijih i najraširenijih bila je pisana riječ.
Iako živimo u digitalnom dobu, pisana riječ i dalje ima važno mjesto u misijskom djelovanju Crkve. Zahvaljujući jednostavnosti, pristupačnosti i mogućnosti dosezanja ljudi izvan crkvenih prostora, traktati ostaju vrijedno evangelizacijsko pomagalo. Nije cilj samo prenošenje poruke, nego i poticanje zanimanja za Evanđelje, otvaranje prostora za osobni razgovor i usmjeravanje pojedinca prema dubljem upoznavanju Isusa Krista. Stoga je služba traktata važan dio cjelovite misijske strategije Crkve.
Povijesni razvoj takve službe
Crkvena povijest svjedoči o širenju Evanđelja pisanom riječju, unatoč njezinoj skupoj proizvodnji. Nakon Reformacije pisana riječ je postala ključni čimbenik koji je omogućio njezino brzo širenje. Martin Luther i reformatori iskoristili su mogućnosti tiskarskog stroja kako bi biblijsku poruku i svoje teološke spise učinili dostupnima širokom krugu ljudi. Zahvaljujući razvoju tiskarstva, njihove su se misli proširile diljem Europe brzinom kakva dotad nije bila moguća, nadilazeći ograničenja usmenog propovijedanja.
Tijekom 18. i 19. stoljeća osnovana su mnoga protestantska traktatska društva, koja su sustavno tiskala i širila kršćansku literaturu u mnoge dijelove svijeta. Time je evangelizacija tiskovinama postala važan dio misijskog djelovanja protestantskih crkava. Od samih početaka i adventni je pokret prepoznao vrijednost tiskane riječi u naviještanju Evanđelja i širenju biblijskih istina. Objavljivanje časopisa, knjiga i traktata postalo je sastavni dio misijskog djelovanja, te je omogućilo dosezanje ljudi do kojih uobičajeni oblici naviještanja nisu mogli doprijeti.
Poseban doprinos razvoju službe tiskanom riječju dala je Ellen G. White, koja je u svojim spisima često isticala važnost te riječi u pripremi ljudi za Kristov drugi dolazak. Naglašavala je da kršćanske tiskovine mogu doprijeti do domova i srca ljudi na način koji nadopunjuje, a nerijetko i prethodi osobnom radu propovjednika. Prema njezinu shvaćanju, tiskana riječ nije bila samo sredstvo prenošenja znanja, nego važno pomagalo kojim Sveti Duh priprema ljude za prihvaćanje Radosne vijesti.
Misiološka vrijednost traktata danas
Na seminaru o radu s traktatima, od 8. do 12. srpnja 2026. godine u Maruševcu, imali smo priliku slušati o vrijednosti rada s traktatima danas. Kao što smo već spomenuli, živimo u digitalnom dobu koje nam omogućuje još brže širenje Radosne poruke putem društvenih mreža. Ipak, traktat i dalje ima svoje mjesto u naviještanju. Iskustva pokazuju da je traktat vrijedno pomagalo u ostvarivanju evangelizacijskih ciljeva u suvremenom društvu.
Osobna podjela traktata, uz kontakt očima i osmijeh, omogućuje izravno međuljudsko djelovanje iz kojega se može razviti razgovor o poruci koju traktat donosi. Ljudi su često spremni prihvatiti traktat upravo zbog njegova posebnog oblika, veličine i ljepote. Na prvi pogled djeluje poput jednostavnog letka koji ne zahtijeva mnogo vremena za čitanje.
Jedna od njegovih najvećih prednosti jest dostupnost. Traktat se može podijeliti gotovo u svakoj životnoj prigodi i doprijeti do ljudi koji možda nikada neće ući u crkvu.
Postoji mnogo jednostavnih i prirodnih načina na koje se traktati mogu podijeliti s drugima:
- Mogu se ostaviti na prikladnim javnim mjestima gdje je njihovo postavljanje dopušteno i gdje ih ljudi mogu slobodno uzeti. Od voditelja seminara slušali smo vrlo nadahnjujuća iskustva o obraćenju ljudi Bogu, jer su naišli na traktat na podu ili čak bačen u smeće.
- Traktati se mogu ostaviti u poštanskim sandučićima, uz poštivanje mjesnih propisa o privatnosti.
- Također ih je kao znak zahvalnosti moguće ponuditi osobama koje nam svakodnevno pružaju različite usluge, poput prodavača, dostavljača, frizera ili drugih djelatnika s kojima dolazimo u dodir.
- Kad se traktat daruje s poštovanjem, osobitu vrijednost ima njegovo dijeljenje ljudima koje susrećemo u svakodnevnom životu — susjedima, kolegama, poznanicima ili slučajnim sugovornicima.
Jedno od temeljnih načela rada s traktatima jest da ih Božji misionar uvijek ima sa sobom i da ih je spreman podijeliti kad se za to pruži prilika. Takav čin prije svega ne mijenja samo osobu koja primi traktat, nego i onoga koji ga nosi (Izaija 52,7) — razvijajući u njemu osjetljivost za potrebe ljudi i potičući ga da svakodnevne susrete promatra kao prilike za svjedočenje. Na taj način dijeljenje traktata postaje stil življenja, a ne povremeno misijsko djelovanje.
Posebna vrijednost traktata očituje se u tome što su često prvi kontakt pojedinca s evanđeoskom porukom, te ih se može promatrati kao oblik “predevangelizacije”, to jest sijanje sjemena istine. Traktat može probuditi duhovnu znatiželju, potaknuti pitanja o vjeri i otvoriti prostor za daljnje proučavanje Svetoga pisma. Za razliku od usmenog razgovora, tiskana građa ostaje kod primatelja, te je može pročitati u vrijeme koje njemu odgovara, ponovno joj se vratiti ili je podijeliti s drugim osobama. Zbog razmjerno niskih troškova izrade i podjele, traktati omogućuju širok misijski doseg, čak i uz ograničena financijska sredstva.
Iako suvremeno digitalno okruženje mijenja komunikacijske navike, jer se mnoge informacije danas primaju elektroničkim medijima, tiskana riječ nije izgubila svoju vrijednost. Naprotiv, ona zbog svoje opipljivosti i trajnosti može ostaviti snažan dojam i potaknuti na razmišljanje. Ali traktati ne mogu zamijeniti osobni odnos, razgovor i svjedočanstvo, nego sve to trebaju dopunjavati. Njihova najveća misiološka vrijednost ostvaruje se kad postanu početak osobnog susreta koji vodi prema izgradnji odnosa, proučavanju Biblije i konačno učeništvu u Isusu Kristu.
Traktati MISLI u službi Radosne vijesti
Traktati MISLI (eng. GLOW — Giving Light to Our World) odličan su oblik osobne evangelizacije koji svakog vjernika uključuje u misijsko poslanje Crkve. Riječ je o poznatoj inicijativi kojom je svaki kršćanin pozvan biti Kristov svjedok u svakodnevnom životu. U tom kontekstu traktat nije samo tiskano štivo, nego pomagalo koje omogućuje jednostavan i prirodan početak razgovora o vjeri.
Kroz takav oblik suradnje podjela traktata postaje dio naših svakodnevnih navika. Takav pristup razvija misijsku kulturu u kojoj evangelizacija nije samo djelo propovjednika, nego cijele zajednice vjernika. Posebna vrijednost traktatâ MISLI jest njihova jednostavnost i uključivanje ljudi različitih dobnih skupina i raznih životnih iskustava u misijski rad.
Pritom cilj nije samo podijeliti traktat, nego otvoriti mogućnost za daljnji duhovni rast osobe koja ga prima. Podjela traktata je prvi korak u cjelovitom misijskom postupku. Nakon početnog kontakta, slijede izgradnja odnosa, osobni razgovor, biblijski studij i uključivanje osobe koja se zanima u život crkvene zajednice. Konačni cilj nije podjela što većeg broja traktata, nego stvaranje Kristovih učenika koji će i sami postati nositelji Radosne vijesti. Od traktata — do učeništva!
Bobo S. Marčeta
