“Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore te mu reče: ‘Zakeju, siđi brzo, treba da se danas zadržim u tvojoj kući.’ On siđe brzo te ga s veseljem primi u goste.” (Ivan 19,5.6)

Mnoge su karavane, putujući na blagdanske svetkovine, prolazile kroz Jerihon. Njihov je dolazak uvijek predstavljao vrijeme radosti, ali sad je narod uzbuđivalo dublje zanimanje. Bilo je poznato da se u mnoštvu nalazio i galilejski Učitelj koji je nedavno povratio u život Lazara pa, premda su kružili glasovi o zavjeri svećenika, mnoštvo Mu je željelo odati poštovanje. … Zakej je slušao o Isusu. Izvještaj o Onome koji se ljubazno i pažljivo odnosio prema prezrenim društvenim slojevima proširio se na sve strane. U cariničkom starješini probudila se čežnja za boljim životom. … Već je počeo ispravljati svoje prošle korake, kad su Jerihonom prostrujale vijesti da Isus ulazi u grad. Zakej Ga je odlučio vidjeti. …

Ulice su bile zakrčene pa Zakej, koji je bio malog rasta, nije mogao ništa vidjeti preko glava drugih ljudi. Nitko ga nije želio propustiti, pa se tako trčeći malo ispred mnoštva do jedne razgranate divlje smokve koja se nadvila nad putom, bogati ubirač poreza popeo i sjeo između grana, odakle je mogao promatrati povorku koja je prolazila ispod smokve. Gomila se približila i prolazila, a Zakej je željnim pogledom tražio da prepozna lik Onoga za kim je čeznuo. … Iznenada, upravo ispod smokve, skupina je zastala. ... Gotovo sumnjajući u svoja osjetila, čovjek na drvetu čuo je riječi: “Zakeju, siđi brzo, treba da se danas zadržim u tvojoj kući.”

Mnoštvo je načinilo prolaz i Zakej, hodajući kao u snu, krenuo je k svojem domu. … Krist je došao u njegov dom da mu daruje pouke o istini i pouči njegove ukućane o nebeskom kraljevstvu. Oni su bili isključeni iz sinagoga zbog prijezira rabina i vjernika; ali sada se najčasniji dom u cijelom Jerihonu okupio oko božanskog Učitelja da u svojoj kući sluša riječi života. (Isusov život, str. 450—453)