“Braćo i sestre, sada bismo željeli da znate što je Božja milost učinila crkvama u Makedoniji. Iako su ozbiljno iskušane u nevoljama, njihova je velika radost urodila darežljivošću unatoč njihovoj velikoj neimaštini.” (2. Korinćanima 8,1.2 — Suvremeni hrvatski prijevod)

Gotovo su svi makedonski vjernici bili siromašni u svjetovnim dobrima, ali je njihovo srce bilo prepuno ljubavi za Boga i Njegovu istinu, pa su radosno davali da podupru Evanđelje. Kad se u poganskim crkvama prikupljala pomoć za židovske vjernike, Pavao je isticao darežljivost obraćenika u Makedoniji kao primjer drugim crkvama. …

Spremnost makedonskih vjernika da žrtvuju bila je posljedica iskrenog posvećenja. Pokrenuti duhom Božjim, “sami su sebe predali u prvome redu Gospodinu” (2. Korinćanima 8,5), a onda bili spremni dragovoljno dati svoja sredstva za podupiranje Evanđelja. Nije ih trebalo nagovarati na davanje; radovali su se što se mogu odreći čak i onoga što je njima potrebno, da bi zadovoljili potrebe drugih. Kad ih je apostol pokušavao obuzdati, molili su ga da primi njihov dar. U svojoj jednostavnosti i iskrenosti, i u ljubavi prema braći, oni su se rado odricali i tako obilovali u plodovima darežljivosti. (Djela apostolska, str. 215,216)