Ljetni glazbeni kamp Maruševec 2026. kroz oči učitelja predavača

Postoje mjesta na koja dolazimo učiti, mjesta na koja odlazimo odmoriti se, i mjesta na kojima susrećemo ljude koji nas mijenjaju. Ljetni glazbeni kamp u Maruševcu već više od desetljeća uspijeva biti sve to istodobno.

U Maruševcu je od 16. do 21. kolovoza 2026. godine održan jedanaesti Ljetni glazbeni kamp, koji od 2015. godine okuplja mlade glazbenike, njihove učitelje i zaljubljenike u glazbu.

U prostorima Srednje škole i Učeničkog doma u Maruševcu, u mirnom okruženju prirode i obližnjeg Dvorca Maruševec, sudionici su proveli šest dana ispunjenih učenjem, muziciranjem, kreativnošću, druženjem i novim iskustvima.

“Mislim da je najveća vrijednost kampa upravo taj spoj glazbe, prirode, prijateljstva i nekog posebnog mira koji tamo svi doživimo”, ističe profesor tambure Franjo Pećarić.

Ovogodišnji kamp okupio je osamdesetero polaznika i pedagoški tim od četrnaest profesora. Uz voditeljicu Svetlanu Relić, klavirsku suradnicu, voditelje kreativnih radionica i studente volontere, ovu “Himnu ljubavi” zajedno je izvodilo gotovo stotinu ljudi.

Program je obuhvatio devet instrumenata — klavir, harfu, violinu, violončelo, flautu, saksofon, harmoniku, gitaru i tamburu — te solfeggio, u ukupno četrnaest radionica.

Uz individualnu nastavu odabranog instrumenta, polaznici su sudjelovali u zajedničkom muziciranju u komornim sastavima i orkestru. Posebno mjesto u programu zauzimali su koncerti profesora i polaznika, na kojima je do izražaja došlo bogatstvo glazbenih izričaja i umjetničkih osobnosti. Profesori su se predstavljali kao solisti, ali i u različitim sastavima te zajedničkom ansamblu, pokazujući vlastitim primjerom radost i vrijednost glazbene suradnje. Ansambl profesora izveo je skladbu “Himna ljubavi”, koja je svojim naslovom simbolično opisala ovogodišnje izdanje kampa: https://youtu.be/EjmreSBjPpQ

Ipak, kad se učitelje upita što Ljetni glazbeni kamp čini posebnim, odgovori rijetko započinju brojem nastavnih sati, težinom repertoara ili kvalitetom koncerata. Gotovo svi najprije govore o ljudima.

Mali svijet u kojem se događa pripadanje

“Kao da smo tih tjedan dana u nekom svojem malom svijetu, stvorenom samo za nas”, opisuje ozračje Maruševca profesor gitare Nikica Polegubić.

Taj mali svijet ima vlastiti ritam. U njemu se zvukovi klavira, violine, harfe, flaute i drugih glazbala isprepliću s razgovorima, smijehom i dječjom igrom. Učionice postaju mjesta istraživanja, hodnici prostori spontanih susreta, a zajednički obroci prilika za razgovore koji se nastavljaju i nakon završetka kampa.

Nema gledanja “preko nišana”, uspoređivanja i nadmetanja, svjedoči profesor klavira Danijel Detoni. Umjesto toga, razvija se ozračje u kojemu se uspjesi drugih doživljavaju kao zajednička radost, a poteškoće kao prilika za podršku, razumijevanje i istraživanje.

“Glazba nas ne povezuje samo kroz ono što učimo i stvaramo, nego i kroz ono što zajedno osjećamo i dijelimo”, ističe profesorica violine Ina Vagroš.

Djeca koja se možda nikada prije nisu susrela, zajedno muziciraju, istražuju, igraju se i stvaraju prijateljstva koja traju godinama. Mnogi se polaznici vraćaju iz ljeta u ljeto, a rastanci na kraju kampa nerijetko su popraćeni suzama.

Oko jednog ranjenog koljena okuplja se cijelo društvo. Netko donosi lijek, netko pažljivo nanosi sredstvo na ranu, drugi promatraju, savjetuju i brinu. U tom malom, spontanom prizoru ima nečega što najbolje opisuje Maruševec — nitko ne ostaje sâm, čak ni s ogrebanim koljenom. Jer negdje između prve probe, zajedničke igre, razgovora i posljednjeg koncerta dogodi se nešto što nije zapisano u programu. Dogodi se pripadanje.

Učenje koje prepoznaje osobu iza instrumenta

U duhu adventističke obrazovne filozofije, koja naglašava skladan razvoj umnih, tjelesnih, osjećajnih i duhovnih potencijala čovjeka, Ljetni glazbeni kamp njeguje pristup u kojem glazbeno obrazovanje nije samo usvajanje znanja i razvoj glazbenog umijeća i tehničkih vještina, nego i postupak osobnog odrastanja.

Polaznici dolaze s različitim iskustvima, mogućnostima, potrebama i očekivanjima. Neki pokazuju iznimnu glazbenu darovitost, drugi trebaju dodatnu podršku zbog poteškoća u učenju, usredotočenosti ili komunikaciji, a neki tek u Maruševcu otkrivaju vlastite mogućnosti.

Zadatak učitelja jest prepoznati njihove osobitosti, izgraditi odnos povjerenja i pronaći način na koji svatko može napredovati. Upravo zato individualizirani pristup, uključivanje i prihvaćanje različitosti nisu izdvojene pedagoške teme, nego dio svakodnevnog života kampa.

“Darovitost se prepoznaje, potiče i usmjerava. Poteškoće se nastoje razumjeti, a svakom se polazniku pruža prilika da doživi uspjeh i osjeti da upravo njegov doprinos zajednici ima vrijednost”, svjedoči profesorica klavira Lea Šantek. “Za mene je Maruševec utočište — mjesto osobnog i profesionalnog rasta i razvoja”, dodaje.

A za mene, kao voditeljicu Ljetnog glazbenog kampa i kršćansku učiteljicu, ovaj je kamp škola u malome, u kojoj prepoznajem sve sastavnice svoje idealne vizije obrazovanja. Najveću radost pruža mi što iz godine u godinu svjedočim kako naši učitelji svojim djelovanjem žive biblijska načela: “Nosite terete jedni drugih” (Galaćanima 6,2) i “Potičimo jedni druge na ljubav i dobra djela” (Hebrejima 10,24).

Upravo se te vrijednosti posebno snažno očituju u komornom muziciranju i zajedničkom sviranju u orkestru. Nije dovoljno poznavati samo vlastitu dionicu. Potrebno je slušati druge, prilagođavati se, surađivati, preuzimati odgovornost i razvijati međusobno povjerenje. Ponekad treba voditi, ponekad slijediti, a ponekad samo pažljivo slušati. Tako polaznici uče biti dio cjeline, a pritom sačuvati vlastitu osobnost.

Više od glazbe: prostor cjelovitog odrastanja

Jedna od posebnosti Maruševca njegova je programska raznolikost i, kako ističu profesori, ravnoteža između predanog rada, odmora, igre i druženja.

Uz nastavu instrumenta, komorno muziciranje i koncerte, polaznici sudjeluju u sportskim i društvenim igrama, potrazi za blagom te kreativnim radionicama koje povezuju različita područja umjetnosti i praktičnog stvaralaštva.

Ove godine izrađivali su držače za knjige i note, vlastite glazbene simbole u tehnici quilling, torbice i novčanike od umjetne kože, te upoznavali vrijednosti prirodne kozmetike Gloria Hobby Art.

“Djeca su pokazivala svoju darovitost u različitim zahtjevnim kreativnim tehnikama koje iziskuju potpunu pozornost, što me posebno zadivilo. Bio je to za njih oblik opuštanja i prikupljanja snage za svladavanje glazbenih vještina. Najviše me se dojmio konačni rezultat — rad u koji su utkali svoje ideje i dio sebe”, svjedoči voditeljica kreativnih radionica Slavica Radovanović.

Učenje se ne događa samo za instrumentom.

Događa se i kad dijete pronađe hrabrost pristupiti nepoznatoj skupini, kad pomogne prijatelju, kad prihvati drukčije mišljenje, kad nauči riješiti nesporazum ili kad prvi put osjeti da je njegov glas važan. Jer cilj nije odgojiti samo uspješnog glazbenika. Cilj je pomoći mladoj osobi da se razvija u svojoj cjelovitosti.

Kad učitelji ponovno postanu učenici

Maruševec nije mjesto razvoja samo za učenike. Jednako snažno iskustvo predstavlja i njihovim profesorima.

Tijekom školske godine učitelji često djeluju unutar vlastitih razreda, odjela i ustaljenih rasporeda. Kamp otvara prostor za drukčiju vrstu profesionalnog susreta — neposrednu, spontanu i stvaralačku.

Profesori razmjenjuju iskustva, promatraju različite pedagoške pristupe, zajedno muziciraju i istražuju nove mogućnosti povezivanja instrumenata i glazbenih stilova.

Oduševljenost jednog učitelja prenosi se na drugoga, iz jedne klase instrumenta u drugu, a zatim među učenike. Nastaju nove ideje, umjetničke suradnje i planovi.

Profesorica flaute Ana Kralj opisuje to kao “opijenost radošću, kreacijom i ljubavlju” koja traje cijeli tjedan.

Rad s različitim profilima djece dodatno razvija učiteljske kompetencije, fleksibilnost i osjetljivost za individualne potrebe. Profesori su istodobno mentori, suradnici, umjetnici i učenici. U Maruševec dolaze dati svoje znanje, iskustvo i vrijeme, a često otkrivaju da su i sami mnogo primili.

Od polaznika do profesora — zajednica koja raste kroz generacije

Jedan od najljepših pokazatelja dugoročne vrijednosti Ljetnog glazbenog kampa je činjenica da se njegovi nekadašnji polaznici danas vraćaju kao studenti volonteri, profesori i predavači.

Nekadašnji učenici postaju suradnici svojih učitelja, i sada kao profesori vode vlastite radionice. Znanje i iskustvo prenose se dalje, a s njima i vrijednosti koje su nekada sami primili.

“Imam dvije obitelji. Jedna je moja, a druga je Glazbeni kamp u Maruševcu”, kaže jedna od profesorica.

Obitelj ne nastaje samo zajedničkim boravkom na istome mjestu. Ona nastaje iz odnosa koji se grade, brige koju pokazujemo jedni za druge i osjećaja da smo prihvaćeni upravo takvi kakvi jesmo.

Mjesto predaha, obnove i novih početaka

Vrijeme održavanja kampa, na prijelazu između dviju školskih godina, ima posebno značenje.

Nakon mjeseci ispunjenih nastavom, ispitima, natjecanjima, koncertima, uspjesima, ali i umorom i izazovima, Maruševec postaje mjesto svojevrsnog osobnog i profesionalnog predaha. Prostor u kojem se može otpustiti teret protekle godine, ponovno pronaći radost muziciranja i prikupiti nadahnuće za ono što dolazi.

Profesorica flaute Ana Kralj taj je osjećaj opisala posebno slikovito:

“Biti dio Glazbenog kampa je imati jednu kutijicu, kao u crtiću Sport Billy, iz koje kroz cijelu godinu vadim nadahnuće, snagu i energiju koja me gura dalje.”

Na tom se iskustvu temelji i daljnji razvoj pedagoške filozofije kampa, koja sve veću pozornost posvećuje dobrobiti glazbenika, emocionalnoj otpornosti te očuvanju tjelesnog i duševnog zdravlja. Jer umjetnička izvrsnost i osobna dobrobit nisu suprotnosti — one se međusobno podupiru.

Sjećanja koja nastavljaju živjeti

Svaka zajednica ima svoju povijest, a njezinu najvredniju baštinu čine ljudi.

U sjećanjima Ljetnog glazbenog kampa posebno mjesto zauzimaju Csaba Zima i Eva Huhn, dvoje prerano preminulih vrhunskih violinskih pedagoga, čija prisutnost nastavlja živjeti kroz znanje koje su podijelili, ljude koje su ohrabrili, glazbu koju smo s njima zajedno stvarali i vrijednosti koje nakon njih nastavljamo njegovati.

Znamo da gradimo odnose i vrijednosti koji nas nadživljuju.

Iz Maruševca prema svijetu

Iza radosti zajedničkog muziciranja stoje i izazovi koji nisu uvijek vidljivi sudionicima. Kamp se financira isključivo iz kotizacija, a prostorni kapaciteti gotovo su u potpunosti iskorišteni. Poseban je izazov želja da sudjelovanje bude dostupnije obiteljima s dvoje ili troje djece, kojima bi smanjena kotizacija značila veliko olakšanje. Zasad nemamo financijskih mogućnosti za takve pogodnosti, ali upravo nas ta ograničenja potiču na traženje novih oblika podrške i suradnje. Jer ako vjerujemo da glazba povezuje ljude, želimo pronaći i načine da svako dijete dobije priliku pripadati.

Nakon više od desetljeća razvoja, Ljetni glazbeni kamp svoju budućnost vidi i u otvaranju prema svijetu. Želimo stvarati prilike za susrete mladih glazbenika te suradnju s obrazovnim ustanovama i umjetnicima iz Europe, Sjedinjenih Američkih Država i Azije.

Jedan od željenih smjerova jest povezivanje s obrazovnim ustanovama unutar Transeuropske divizije Crkve adventista sedmoga dana, osmišljavanje zajedničkih umjetničkih i edukativnih programa te stvaranje mogućnosti stipendiranja polaznika.

Takvi susreti ne bi značili samo razmjenu glazbenih znanja i pedagoških iskustava, nego i upoznavanje različitih kultura, jezika, tradicija i umjetničkih pristupa. Bila bi to prilika za širenje međusobnog razumijevanja i stvaranje novih prijateljstava koja nadilaze granice.

Ono što ostaje između dva ljeta

Na završnom koncertu susreću se svi oni različiti glazbeni putovi koji su se tijekom tjedna isprepletali. Solisti, komorni sastavi i orkestar dijele pozornicu, a svaki nastup nosi i dio zajedničkog iskustva. Iza odsviranih nota ostaju sati rada, međusobna podrška, ohrabrenja i prijateljstva. Pljesak tada nije samo priznanje glazbenom postignuću, nego i radost zbog svega što je zajedno stvoreno.

Kad se nakon koncerta instrumenti pospreme, učionice utihnu, a sudionici krenu svojim kućama, završava još jedan Ljetni glazbeni kamp.

Ali ono najvažnije ne završava. Ostaju prijateljstva, zajedničke uspomene i nova znanja. Ostaju male osobne pobjede, otkriveni darovi, novi ciljevi i zamisli. Ostaju profesori koji su jedni druge nadahnuli, i učenici koji su otkrili da glazba nije samo ono što mogu odsvirati, nego i ono što mogu podijeliti.

Ljetni glazbeni kamp u Maruševcu zato nije samo tjedan glazbenog obrazovanja. To je mjesto odrastanja, prihvaćanja, povezivanja i novih početaka. Mjesto na kojem se ne razvijaju samo glazbene vještine, nego i vrijednosti koje nas oplemenjuju.

A kad posljednji ton utihne, ono što smo jedni u drugima pokrenuli ostaje živjeti između dva ljeta.

Svetlana Relić