“Kad mi dođoše riječi tvoje, ja sam ih gutao: riječi tvoje ushitiše i obradovaše srce moje. Jer sam se tvojim zvao imenom, o Jahve, Bože nad Vojskama.” (Jeremija 15,16)

Božja riječ u Starom i Novom zavjetu dat će duhovnu mudrost i život ako je vjerno proučavamo i prihvatimo u život. Ovu Riječ treba sveto čuvati. Vjera u Božju riječ i Kristova sila koja mijenja život omogućit će vjerniku da čini Njegova djela i da bude radostan u Gospodinu. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 9, str. 226,227)

Život u kojemu se gaji strah Gospodnji neće biti život žalosti i potištenosti. Upravo odsutnost Krista čini lice žalosnim, a život hodočašćem uzdaha. Oni koji su puni sebe, koji vole samo sebe, ne osjećaju potrebu da uspostave živo, osobno zajedništvo s Kristom. Srce koje nije palo na Stijenu ponosi se sobom i svojom sveukupnošću. Ljudima se dopada dostojanstvena pobožnost. Žele hodati putem koji je dovoljno širok i na kojemu ima dovoljno mjesta za njihove vlastite sklonosti i osobine. Njihovo samoljublje, želja da budu omiljeni i hvaljeni, isključuje Spasitelja iz njihovog srca, a bez Njega im ostaje samo potištenost i žalost. Međutim, Kristov boravak u duši izvor je radosti. Za sve one koji primaju Krista, osnovna misao Božje riječi postaje radost. (Isusove usporedbe, str. 105)