
Sestre iz Rijeke sudjelovale su, zajedno sa svojim prijateljicama, na vikendu žena u Baški — mjestom susreta, radosti i prekrasnog ženskog zajedništva od 9. do 11. listopada 2026. godine. Po četvrti put zaredom okupile smo se na vikendu žena, a ovogodišnja tema “Procvjetaj — stvorene smo za više” podsjetila nas je na ono što ponekad u svakodnevnoj žurbi zaboravimo: koliko smo dragocjene u Božjim očima.
Kroz predavanja naših govornica, Ivane Šadek i Chanel Hadžiefendić, te vlastita promišljanja, razgovarale smo o našoj vrijednosti, milosti, rastu i važnosti zajedništva… O tome da ne moramo biti savršene, da naša vrijednost ne ovisi o godinama, izgledu niti postignućima, i da ne moramo uvijek imati sve odgovore. Kroz biblijske primjere i osobne razgovore učile smo kako biti nježnije prema sebi, prepoznati Božje vodstvo i dopustiti si rasti, čak i onda kad život ne ide baš onako kako smo zamislile.
A ono što je taj vikend učinilo posebno lijepim bila je otvorenost žena i način na koji se svaka mogla pronaći u iznesenim temama. Bilo je predivno vidjeti žene koje su nam se pridružile, majke s dječicom i žene različitih generacija, od deset pa sve do devedeset godina. Toliko različitih životnih priča, iskustava i razdoblja života, a opet toliko toga zajedničkog… Jer kad nas povezuje Božja ljubav, godine postaju samo broj, a svaka žena dobiva prostor da bude ono što jest — prihvaćena, saslušana i voljena.
I baš kad smo pomislile da smo sve najljepše trenutke već doživjele, naša Jadranka, sa svojih osamdeset i devet godina, zaplesala je i svima nam pokazala da se radost ne mjeri godinama. Njezin osmijeh bio je poput završne poruke cijelog vikenda: nikada nismo prestare za radost, nova iskustva i život punim srcem.
Uz proučavanje Biblije, duhovne razgovore, šetnje, smijeh, druženje, veselje i zabavne igre, stvarale smo uspomene i osjetile koliko nam je svima ponekad potrebno zastati, maknuti se od svakodnevnih obveza i jednostavno biti zajedno s Bogom i jedna s drugom.
I možda je upravo to najveća vrijednost takvih susreta: ne dolazimo zato što imamo sve odgovore, nego zato što ih zajedno tražimo. Ne dolazimo savršene, nego spremne rasti. A ponekad je dovoljan jedan razgovor, jedan zagrljaj ili jedna rečenica da žena ode kući više ohrabrena nego što je došla.
Zato pozivajmo svoje prijateljice, poznanice, susjede i žene koje možda još nisu pronašle svoje mjesto u takvom zajedništvu. Misija počinje i izvan crkvenih zidova — u odnosima koje gradimo, ljubavi koju pokazujemo i prostoru koji stvaramo za druge.
Jer svaka žena zaslužuje priliku da procvjeta. A najljepše je kad zajedno rastemo u ljubavi Onoga tko nas je stvorio!
Mirjam Ekart







