Adventistička crkva Novaki Bistranski je subotu, 23. listopada 2026. godine, provela zajedno — u zahvalnosti i slavljenju Boga na poseban način. Nostalgija za nekim prošlim vremenima nadahnula nas je u priređivanju posebnog retro bogoslužja bez tehnologije i suvremenih pomagala. Kao u neka prošla vremena, te subote smo u crkvu svi došli s našim tiskanim Biblijama i pjesmaricama. Subotu pod nazivom “Vjera koja ostaje — korijeni naše nade” započeli smo kao u negdašnja vremena, zajedno u molitvenom domu s početkom subote, uz pjevanje acapella himni, čitanje psalma, molitvu i duhovnu poruku pastora Nevena Relića. On nas je kroz proučavanje iz Mateja 9,9-17 i Hošee 2,14-20 podsjetio da, bez obzira mislimo li ili osjećamo da je naša vjera danas jača ili slabija nego prije deset, dvadeset i više godina, naše spasenje je uvijek sto posto u Isusu Kristu i onome što je On učinio za nas. Ništa što mi činimo, nikakva naša pravedna djela i život po Zakonu, nikakve žrtve i postovi ne mogu niti najmanje pridonijeti našem spasenju. Gospodin je Onaj koji izbavlja i spašava, poziva i čeka, traži nas i progovara našem srcu. On je Zaručnik. Njegova ljubav i milosrđe prema Zaručnici su vječni!
Svi vjernici i naši dragi gosti te su subote mogli u hodniku crkve pogledati izložene stare crkvene časopise, almanahe, fotografije, dijaprojektor, knjižicu za evidenciju prisutnosti i proučavanja subotnjoškolske pouke kroz tjedan. Toga dana povremeno su iz gramofona dopirali zvukovi duhovnih pjesama iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Tijekom jutarnjeg bogoslužja prisjetili smo se uvodnog stiha iz 1983. godine i petominutne vijesti iz 1991. godine. Umjesto uobičajenog čitanja Vijesti iz svijeta, najstariji član naše crkvene zajednice, Rudolf Đurin, ispripovijedao je dojmljive i nezaboravne crtice o nastanku mjesne crkve Novaki Bistranski — iz njezine povijesti koja se piše više od stotinu godina.
Središnji biblijski redak i poruka bila je iz Jeremije 6,16: “Ovako veli Gospodin: ‘Stanite na putove i vidite; i upitajte za vjekovne staze, koji je put dobar, pa njime pođite — i naći ćete spokoj dušama svojim.’ Al’ oni rekoše: ‘Ne idemo.’” Pastor Miroslav Đidara pozvao nas je da povremeno zastanemo s ciljem da pogledamo unatrag i načinimo reset. Nikada ne smijemo zaboraviti da je Isus Krist isti jučer, danas i uvijek, a da se mi ljudi mijenjamo. Stoga nam je u buci i kaosu današnjeg svijeta i vremena potreban povratak na naše početne — odnosno na Stvoriteljeve postavke.
Na poslijepodnevnom bogoslužju prisjetili smo se pitanja iz Biblije i jutarnjih stihova te imali priliku obnoviti i produbiti poznavanje Božje riječi. U svojoj duhovnoj poruci naš pastor Vinko Nasić podsjetio nas je na riječi iz Otkrivenja 2,4.5: “Ali imam protiv tebe što si svoju prvu ljubav ostavio. Spomeni se dakle odakle si pao, i pokaj se i čini prva djela. Inače dolazim k tebi ubrzo; i maknut ću tvoj svijećnjak s mjesta njegova ako se ne pokaješ.” Božji darovi Crkvi dolaze s odgovornošću. Ali prva potreba Crkve je ona za istinskom i dubokom ljubavlju prema Bogu i bližnjima!
U međusobnim razgovorima te subote prevladavala je i osjećala se nostalgija za nekim prošlim vremenima, za nekadašnjim načinom života, za razdobljima kad smo bez stresa i ometanja u miru proučavali Božju riječ i imali vremena jedni za druge. Oživljavanje nekadašnjeg načina bogoštovlja, zajedno s ohrabrenjem da se borimo za vjeru koja je jednom zauvijek predana svetima, ispunili su naša srca radošću i oduševljenjem te učvrstili naše zajedništvo. U toj retro suboti doista smo iskusili da Božji blagoslovi počivaju na onima koji traže Njega i vjekovne staze da pođu njima.
Ivana Grabušić
