izdvojeno-slider

Alpine Camp 2016.

Imamo Relay i Fratarski otok, a sada i Alpine Camp – novu ljetnu aktivnost za sve mlade i one koji se tako osjećaju, a spremni su na pravu planinarsku avanturu! Alpine Camp je ljetni kamp koji organizira slovenski Pathfinder klub Stezosledci i sinonim je za tjedana dana provedenih u srcu Alpa u susjednoj nam predivnoj Sloveniji. Naše malo poslanstvo s Prilaza odlučilo se ovog ljeta od 7. do 14. kolovoza 2016. uputiti u Bovec i upustiti se u nepoznato. Već na samom putu nismo mogli prikriti oduševljenje prirodom, i mislim da smo svima bili dosadni jer se nismo mogli načuditi kakve sve boje i okoliš naše oči vide.

Nakon što smo postavili svoje šatore, domaći nas nisu štedjeli i već smo se prvi dan uputili na ispit koji će pokazati koliko smo spremni, i kada vrijeme dođe na koju ćemo od dviju tura ići. Za svako planinarenje postojale su lakša i teža tura, tako da nitko nije mogao reći da nešto ne može – svi su imali priliku uživati! Za nas su bile organizirane dvije veće ture planinarenja, od kojih je jedna bila dvodnevna. Planinarili smo po predivnim vrhovima Nacionalnog parka Triglav i uživali u prirodi što nam ju je Isus stvorio. Ostatak vremena smo kratili u radionicama, igrama, posjetima obližnjim prirodnim ljepotama i adrenalinskim sportovima na vodi.

Svako jutro i svaku večer smo započeli duhovnom porukom koju je iznosio Dean Stanjević, a ovogodišnja tema bila je Suvremeni idoli. Večeri su bile popraćene pjevanjem i druženjem uz logorsku vatru. Vegetarijanska hrana nas nijedanput nije razočarala, a ako se nekom nije svidjela, mjesto Bovec je udaljeno svega 10-ak minuta automobilm pa je slobodno tamo pronašao inačicu. Cijeli kamp je smješten u udolini okružen planinama i rijekom Sočom (u koju su hrabri pozvani na kupanje). Ljudi su bili i više nego divni, ozračje odlično, i malo je reći da se ne sjećam kako sam se ikada toliko smijala u tjedan dana. Toliko smo se zbližili do zadnjeg dana da ni se na što nimo mogli požaliti, i zato im veliko hvala. Dani su bili više nego vrući, noći su bile hladne i ona kišna srijeda nam zbilja nije trebala, ruksaci su bili i više nego teški na dvodnevnoj turi – no ozračje koje je vladalo tih tjedan dana izbrisalo je sve samo ne osmijehe s naših lica.

Za sve što smo ostvarili naša skupina je stalno zahvaljivala Bogu. Iskustva koja smo doživjeli tjerajući same sebe do kraja naših fizičkih granica uvijek ćemo se sjećati. Naš Gospodin je uslišio svaku našu upućenu molitvu, sačuvao nas od mogućih nevolja i stalno nas grijao osjećajem sigurnosti. Sada kad se sjetim da mi se u jednom trenutku nije išlo, zahvaljujem Isusu što mi je maknuo tu misao iz glave brzo kako je i došla. Ovo iskustvo ne bih mijenjala ni za što, i zato pozivam da nam se pridružite sljedeće godine jer mi se sigurno vraćamo! Barem dio nas. I da, ponesite debele vreće za spavanje. ;)

 

Klara Njegač

 


Komentiraj