Ivan je bio pobožni kršćanin. On i njegova supruga bili su odani vjernici. Željeli su vršiti Božju volju. Dok su pohađali moja predavanja o biblijskim proročanstvima, izazov su im bile nove istine za koje nikada prije nisu čuli. U njihovom su se umu gomilala pitanja. Posebno ih je brinulo pitanje biblijske subote. Bili su uvjereni u biblijsku istinu, ali njihov im je pastor nametnuo neka ozbiljna pitanja. Počeli su sumnjati. Bili su zbunjeni i trebali su odgovore na svoja pitanja. Dok smo zajedno nastavili proučavati Bibliju, produbljivalo se njihovo razumijevanje istine. Našli su zadovoljavajuće odgovore na svoja pitanja. Njihove su sumnje nestale i oni su otkrili istinsku radost i blagoslove svetkovanja subote.
Moguće je da i vi imate pitanja koja se tiču biblijskog dana odmora. Možda postoje dijelovi Biblije koji su vam teško razumljivi. Ipak, Biblija daje jasne odgovore na naša pitanja. Preko Biblije nas Gospodin poziva da postavljamo pitanja, a On će pružiti valjane odgovore u svojoj Riječi.
Isus je rekao: “Posveti ih istinom; tvoja je riječ istina.” (Ivan 17,17) Petar je dodao: “Štujte u svojim srcima Krista kao Gospodina, uvijek spremni na odgovor svakomu tko vam zatraži razlog nade koja je u vama. Ali neka to bude blago i s poštovanjem.” (1. Petrova 3,15.16)
Apostol Pavao je savjetovao Timoteju da “valjano propovijeda istinu” (2. Timoteju 2,15). Starozavjetni prorok Izaija je rekao: “Koga će još učiti mudrosti i koga će još uputiti u objave? … Jer zapovijed po zapovijed, zapovijed po zapovijed, pravilo po pravilo, pravilo po pravilo, malo ovdje, malo ondje.” (Izaija 28,9.10 — Šarić)
Drugim riječima, budite spremni vidjeti cijelu sliku koju Biblija naučava o određenoj temi. Nemojte temeljiti svoje razumijevanje samo na jednom vama nejasnom retku. Ako uistinu želite razumjeti što Biblija kaže o određenoj temi, proučite tu temu od Postanka do Otkrivenja. Neka Sveti Duh govori vašem umu dok istražujete Pisma.
Zapitajte se: Na koju stranu pretežu dokazi o ovom pitanju? Što naučava većina redaka? Nemojte nikada dopustiti da nešto što vam nije potpuno jasno zasjeni ono što razumijete. Ako postoji redak koji ne razumijete, neka ga objasne jasni redci iz Biblije. Nemojte zanemariti retke i odlomke u Pismu koji su dovoljno jasni, te prionuti uz nešto nejasno kako biste obranili unaprijed stvoreno mišljenje.
Četiri načela u postupku otkrivanja istine:
- Pristupite Bibliji otvorena uma, s namjerom da činite sve što Krist traži od vas (Ivan 7,17).
- Zamolite Boga da pošalje svojeg Svetoga Duha u vaš um kako biste otkrili istinu (Matej 7,7; Ivan 16,13).
- Usporedite sve retke u Pismu koji se odnose na određenu temu (1. Korinćanima 2,13).
- Provedite u život istinu koju vam je Bog otkrio, i On će vam otkriti nove istine. Nemojte čekati da spoznate svu istinu kako biste je tek tada proveli u život (Ivan 12,35).
Dok pristupamo Njegovoj Riječi iskrena srca, Bog će nam otkriti svoju istinu. Prosvijetlit će naš um. Utjecat će na nas svojim Svetim Duhom. Možda imate pitanja, ali Bog ima odgovore. Dok budete čitali neka od najčešće postavljanih pitanja i biblijske odgovore koje vam iznosim, molite se da vam Bog dâ mudrosti i razumijevanja.
U svojoj potrazi za istinom niste sami. Tisuće ljudi postavljali su slična pitanja i našli čvrste odgovore u Božjoj riječi. Nastavite čitati.
Često postavljana pitanja o Božjem zakonu
Nije li Isus došao ukinuti Deset zapovijedi i uspostaviti zapovijed ljubavi? Što je s riječima u Mateju 22,37-40: “Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim. … Ljubi svoga bližnjega kao samoga sebe”? Nije li ljubav prema Bogu i prema našim bliænjima sve što Isus traži? To su nove zapovijedi.
Možda će vas začuditi otkriće da je Isus ovdje sažeo Zakon koji je objavljen u Starom zavjetu. U Ponovljenom zakonu 6,5 stoji: “Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim.” Levitski zakonik 19,18 dodaje: “Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.” U Starom zavjetu upoznajemo Boga čija je ljubav vječna (Jeremija 31,3). U Mateju 22,40 Isus izjavljuje: “O tim dvjema zapovijedima [ljubavi prema Bogu i bližnjima] visi sav Zakon i Proroci.” Prve četiri zapovijedi pokazuju kako ljudi mogu izraziti svoju ljubav prema Bogu. Ostalih šest zapovijedi pokazuju kako trebaju izražavati ljubav prema svojim bližnjima. Isus nije došao “ukinuti Zakon i Proroke”, nego ih ostvariti (Matej 5,17). On je pokazao kako se Zakon drži iz ljubavi. Došao je uzdignuti značenje Zakona (Izaija 42,21). Isus pokazuje kako je ljubav ispunjenje Zakona (Rimljanima 13,10), te dodaje: “Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovijedi.” (Ivan 14,15)
Naučava li Pavao da kršćani koji se spašavaju po vjeri ne moraju držati Zakon?
Pavao naučava da se kršćani ne spašavaju po vjeri, već milošću po vjeri. Vjera je ruka koja dohvaća spasenje što ga Isus nudi. Vjera vodi u poslušnost. Pavao ne ostavlja mjesta nedorečenosti: “Ukidamo li tako vjerom Zakon? Daleko od toga! Naprotiv, tim Zakon utvrđujemo.” (Rimljanima 3,31) U Rimljanima 6,1.14.15 Pavao dodaje: “Da griješimo kad nismo pod Zakonom, već pod milošću? Daleko od toga!”
Je li istina da su se ljudi u Starom zavjetu spašavali držanjem Zakona, dok se u Novom zavjetu spašavamo po milosti?
I u Starom i u Novom zavjetu spasenje se ostvaruje milošću po vjeri. Bog nema dvije metode spašavanja. Pavao potvrđuje: “Baš se tim očitova milost Božja u svoj spasiteljskoj snazi za sve ljude.” (Tit 2,11) U Starom su se zavjetu ljudi spašavali po Kristu koji je trebao doći. Svako janje koje je bilo žrtvovano ukazivalo je na dolazak Mesije (Postanak 3,21; 22,9-13). U Novom se zavjetu ljudi spašavaju po Kristu koji je došao. Isus je jedino sredstvo spasenja (Djela 4,12).
Budući da smo sada pod novim savezom, je li nužno držati Božji zakon?
Novi savez je zapravo stariji od starog saveza. Sâm Bog ga je uspostavio u Edenskom vrtu, kad je najavio dolazak Mesije koji će raskinuti Sotonine lance smrti kojima je svezao ljudski rod. Novi savez sadrži obećanje o otkupljenju od grijeha po Isusu Kristu. Krist nas spašava! On upisuje načela Zakona u naša srca. Ljubav nas pokreće na poslušnost. U život dolazi nova sila (Hebrejima 8,10; Ezekiel 36,26; Psalam 40,8). Pod starim savezom Izrael je obećao da će u svojoj vlastitoj snazi poštovati Božje zapovijedi. “Vršit ćemo sve što je Jahve naredio”, izjavili su (vidi Izlazak 19,8; 24,3.7). Svaki pokušaj izvanjske podložnosti Božjem zakonu dovodi do razočaravajućeg poraza. Zakon koji ne možemo vršiti u svojoj vlastitoj sili osuđuje nas (Rimljanima 3,23; 6,23). Pod novim savezom pripadamo novom Gospodaru — Isusu Kristu. Imamo novo srce i novi ugled pred Bogom (Ivan 1,12; 2. Korinćanima 5,17; Rimljanima 8,1).
S obzirom na to da je Pavao izjavio: “Neka vas nitko ne osuđuje zbog … subotâ…”, nije li svetkovanje subote nepotrebno (vidi Kološanima 2,16.17)?
Ovaj odlomak iz Kološanima 2,16.17 spada u najviše pogrešno tumačene odlomke u Bibliji. Jedno načelo tumačenja Biblije jest da vas ono što ne razumijete u potpunosti ne smije omesti u držanju onoga što razumijete. Biblijski nauk o suboti je jasan. Ona je dana prilikom stvaranja (Postanak 2,1-3). Isus ju je svetkovao (Luka 4,16). Pavao ju je svetkovao (Djela 13,42-44) i bit će svetkovana na Nebu (Izaija 66,22.23). Biblija govori o dvije vrste subota: o sedmom danu suboti, i o godišnjim subotama. Sedmi dan subota koja je uspostavljena prigodom stvaranja i nalazi se u Deset zapovijedi, kao tjedni je podsjetnik na moćnog Stvoritelja koji nas ljubi. Godišnje subote odnose se na povijest Izraela. U Kološanima 2,16.17 se posebno ističe: “Neka vas nitko ne osuđuje zbog … subotâ! To je samo sjena stvarnosti koja je imala doći, a stvarnost je Krist.” Hebrejima 10,1 povezuje sjene Zakona sa životinjskim žrtvama. Ezekiel 45,17 rabi isti izraz na isti način kao i Kološanima 2,16.17 te ga povezuje s cijelim obrednim sustavom blagdana i žrtava (mesne žrtve, lijevane žrtve, blagdani, mlađaci i subote radi pomirenja Izraelove kuće). Levitski zakonik 23,5-32 raspravlja o obrednim subotama (Pasha, redak 5; Blagdan beskvasnih kruhova, redak 6; Blagdan prve žetve, redak 10; Blagdan sedmica, redak 17; Blagdan truba, redak 24; Blagdan sjenica, redak 24; Dan pomirenja, redci 27-32; i svi ti blagdani nazivaju se subotama). Te godišnje subote bile su usko povezane s događajima koji su pretkazivali Kristovu smrt i drugi dolazak. Bog ih je posebno označio da budu sjene ili znakovi koji ukazuju na dolazak Mesije. Levitski zakonik 23,37 rabi izraze koji se kasnije pojavljuju u Kološanima 2,16.17 kako bi opisao te obredne subote. Levitski zakonik 23,38 pravi razliku između tih obrednih subota ili blagdana, i sedmog dana subote uz pomoć izraza “povrh Jahvinih subota”. Pošto je Krist došao, te subote, koje su bile sjene kao dio obrednog zakona, ispunjene su u Njemu.
Sedmi dan, subota, podsjeća nas na stvaranje i vraća nas našemu Bogu Stvoritelju. Božji narod će je držati kao znak svoje zajednice s Bogom (Otkrivenje 14,12; Ezekiel 20,12.20).
Što je s Rimljanima 14,5? “Jedan, dakako, polaže veću vrijednost na jedan nego na drugi dan, a drugi polaže jednaku vrijednost na svaki dan.” Stvarno, je li razlikovanje dana bitno?
Ponekad valja jednako pozorno istražiti što biblijski tekst ne kaže, kao i što kaže. Redci 5 i 6 ne kažu ništa o svetkovanju subote. Oni jednostavno govore o danima. Reći da je dan o kojemu se govori subota, neopravdana je pretpostavka. Ton cijelom odlomku daje Rimljanima 14,1, pokazujući da se rasprava usredotočuje na “različita mišljenja”. Je li sedmi dan, subota, koju je Bog posvetio prigodom stvaranja (Postanak 2,1-3), koja je smještena u srce moralnog Zakona (Izlazak 20,8-11) — predmet za raspravu? Sigurno nije! Ključ tog odlomka nalazi se u Rimljanima 14,6, gdje stoji: “Tko pazi na dan, čini to radi Gospodina; i tko jede sve, čini to radi Gospodina jer zahvaljuje Bogu; tko ne jede sve, ne jede radi Gospodina, i on također zahvaljuje Bogu.” Pitanje se vrti oko dana posta, a ne dana odmora, subote. Neki kršćani iz židovstva su vjerovali da će, budu li postili u određeni dan, steći posebne zasluge. Osuđivali su druge prema vlastitim mjerilima. Farizeji su postili barem dvaput tjedno i time se hvalisali (Luka 18,12). U Rimljanima 14, Pavao ističe da je postiti ili ne postiti u određeni dan stvar savjesti svakog pojedinca, a ne stvar Božje zapovijedi.
Nisu li se učenici sastajali prvog dana u tjednu, kako piše u Djelima 20,7?
Razlog zbog kojeg je taj njihov sastanak spomenut jest što je Pavao sljedećeg dana kretao na put i što je učinio veliko čudo podižući Eutiha iz mrtvih. Jasno je da je taj sastanak održan u noćnim satima. To je noć prvog dana u tjednu (redak 8). U biblijska vremena večer je prethodila jutru kao dijelu istog dana (Postanak 1,5). Subota se svetkovala od zalaska sunca u petak uvečer do zalaska sunca u subotu (vidi Levitski zakonik 23,32; Marko 1,32). Ako se, dakle, taj sastanak održavao u noćno doba prvog dana u tjednu, to je zapravo subota navečer. Pavao je bio s vjernicima cijelu subotu. On je trebao otputovati sljedećeg dana, u nedjelju, tako da se sastanak odužio do kasno u subotnju noć. Sljedećeg dana, u nedjelju, Pavao je pješice krenuo u Asos, a zatim je otplovio u Mitilenu. U vezi s Djelima 20,7, prijevod The New English Bible također potvrđuje da je riječ o sastanku u subotu navečer i da je Pavao putovao u nedjelju. Da je Pavao smatrao nedjelju svetom u čast uskrsnuća, zašto bi cijeli dan naporno putovao, a ne svetkovao? Izvještaj ukazuje na to da je Pavao svetkovao subotu (Djela 13,42-44; 16,12.13; 17,2; 18,4).
Možemo li uistinu znati koji je sedmi dan?
Postoje barem četiri načina na koje možemo sa sigurnošću znati da je subota sedmi dan.
- Biblija jasno otkriva da je Isus razapet u dan Priprave (Luka 23,54). Njegovi najbliži sljedbenici su počinuli u subotu, po Zakonu (Luka 23,56; Marko 16,1). Većina kršćana priznaje da je Isus umro u petak, u dan priprave; počinuo sljedećeg dana i ustao u prvi dan, u nedjelju. Subota, dan odmora, smještena je između petka i nedjelje kao sedmi dan.
- Jezik: U više od stotinu i četrdeset svjetskih jezika sedmi se dan naziva subota. Jezik svjedoči o tisućljetnom očuvanju subote.
- Astronomija: Vodeći svjetski astronomi navode činjenicu da se tjedni ciklus nikada nije mijenjao. Znanstveni centri poput Royal Naval Observatoryja u Sjedijenim Američkim Državama i Royal Greenwich Observatoryja u Engleskoj potvrđuju činjenicu o neprekinutom slijedu tjednog ciklusa.
- Povijest: Židovski je narod očuvao točno brojenje subote. Više od četiri tisuće godina oni su sačuvali istinski dan odmora, subotu.
Ja svetkujem nedjelju u čast uskrsnuća. Što je u tome loše? Nije li Isus uskrsnuo iz mrtvih u nedjelju?
Točno, Isus je stvarno uskrsnuo u nedjelju. No On nam nikada nije zapovjedio da svetkujemo nedjelju u čast Njegovog uskrsnuća. Kao što Gospodnja večera prikazuje Njegovu smrt (1. Korinćanima 11,24.26), krštenje simbolizira Njegovo uskrsnuće (Rimljanima 6,1-6). Simbol Isusovog uskrsnuća nije svetkovanje dana Sunca, koje je u kršćanstvo ušlo iz štovanja Sunca u poganskom Rimu, već prekrasan obred krštenja kao znamen novog života koji se mijenja pod utjecajem čudesne sile Svetoga Duha. U vodenom grobu krštenja stari čovjek simbolički umire i biva pokopan, dok s Kristom uskršava u novi život.
Nije li svejedno koji se dan svetkuje? Zašto toliko naglašavati subotu?
Ovdje nije riječ samo o pitanju dana. Riječ je o Gospodaru. Majstorski izvedenom prijevarom, Sotona je preko otpale religije promijenio Božji zakon (Daniel 7,25). Istinu je oborio na zemlju (8,12). Učinio je pukotinu u Božjem zidu istine. Bog nas poziva da popravimo pukotinu svetkovanjem Njegove subote (Izaija 58,12.13). Trebamo se “više pokoravati Bogu nego ljudima” (Djela 5,29). Svetkovati sedmi dan znači prihvatiti autoritet Stvoritelja i Gospodina, koji je zapovjedio da se taj dan svetkuje (Izlazak 20,8-11). Namjerno prihvatiti krivotvoreni dan obožavanja znači prihvatiti ustanovu koju je uspostavio i utemeljio čovjek otpada. Sada se postavlja pravo pitanje: Čiji smo sluge — Božji ili ljudski (Rimljanima 6,16)? Svoj rođendan nikada ne proslavljamo dan prije ili dan poslije. Rođendan svijeta je biblijska subota, sedmi dan. To je spomenik našem Stvoritelju koji nas voli. To ne može biti nijedan drugi dan.
Je li Petar bio prvi papa? Što je Isus mislio kad mu je rekao: “I na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju” (Matej 16,18)?
Filipova Cezareja bila je središte grčke filozofije, rimske logike i židovske tradicionalne religije. Postavivši pitanje: “Za koga drže ljudi Sina Čovječjega?” (redak 13), Isus se suprotstavio velikim ustaljenim svjetskim vjerskim i filozofskim sustavima. Nakon što su odgovorili: “Ivan Krstitelj … Ilija … Jeremija” (redak 14), Isus pita: “A vi, … za koga me držite?” (redak 15) Isus je želio produbiti njihovu vjeru. Želio je iz njih izvući mesijansko priznanje. Petar je odmah odgovorio: “Ti si Krist, Sin Boga
živoga!” (redak 16) Takav je zaključak mogao doći samo od Svetoga Duha. Isus potvrđuje Petrovu vjeru riječima: “Ti si Petar [kamen koji se kotrlja] — Stijena, i na toj stijeni [nepomičnom temelju, Kristu] sagradit ću Crkvu svoju, i Vrata pakla neće je nadvladati.” (redak 18) Crkva je sagrađena na Isusu Kristu. On je ugaoni Kamen koji su odbacili zidari (1. Petrova 2,4-8). Petar je jasno razumio da je Stijena Krist. Pavao objašnjava ovo pitanje u 1. Korinćanima 10,4: “A ta stijena bijaše Krist.” David izjavljuje: “Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu spasenje. Samo on je moja hrid i spasenje.” (Psalam 62,2.3) Nema drugog temelja (1. Korinćanima 3,11) osim Isusa. Vrata pakla nikada neće nadvladati Njegovu Crkvu. Kad je Petar krivo shvatio Isusovo poslanje, Isus ga je ukorio: “Sotono, idi mi s očiju!” (Matej 16,23) — što je značilo da je Sotona utjecao na Petra. Ne, Crkva nije sagrađena na Petrovoj slabosti, već na Isusovoj snazi. Petar je tu istinu spoznao. Isus je postao Izvor njegove snage, Središte njegovog života i Temelj na kojem je stajao.
Što su to “ključevi kraljevstva nebeskog”, koje je Isus dao Petru i ostalim učenicima (Matej 16,19)?
Ključevi otvaraju i zatvaraju vrata. Isus je rekao: “Ja sam put … Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.” (Ivan 14,6) “Jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti.” (Djela 4,12) Cijelo Sveto pismo svjedoči o Isusu (Ivan 5,39). Književnici i farizeji oduzeli su “ključ spoznanja” ili spoznaje koji se odnosio na Mesiju (Luka 11,52). Zatvorili su Nebo. “Ključevi” koje je Isus dao Petru jesu Njegove riječi, Njegov nauk o tome kako ljudi mogu dobiti oprost grijeha, slobodu od osude i mir po Njegovoj krvi i smrti na golgotskom križu. Spoznaja Isusa, obećanog Mesije, otvara nam vrata Neba (Izaija 22,22).
Mark A. Finley