Vjera i zivot

Biti kao Isus

Isus je pružio mnoge primjere kako govoriti istinu u ljubavi.

Zasigurno jedan od najvažnijih redaka u Bibliji nalazi se u 1. Ivanovoj 4,8: “Tko ne ljubi, nije upoznao Boga, jer je Bog ljubav.”

Tijekom svoje zemaljske službe Isus je uvijek iznova naglašavao važnost ljubavi. Kad su Ga upitali: “Koja je prva od svih zapovijedi?” (Marko 12,28), Isus je odgovorio navodeći dobro poznati odlomak iz Ponovljenog zakona: “Prva glasi: … ‘Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom pameti svojom i svom snagom svojom!’ Druga je ova: ‘Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!’ Druge zapovijedi veće od ovih nema.” (Marko 12,30.31)

Nakon što je oprao noge svojim učenicima, Isus im je rekao: “Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga; kao što sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga. Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tom će svi upoznati da ste moji učenici” (Ivan 13,34.35)

Ljubljeni apostol Ivan ponavlja ovu važnu temu u 1. Ivanovoj 4,7.8: “Ljubljeni, ljubimo jedan drugoga, jer ljubav dolazi od Boga, i tko god ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, nije upoznao Boga, jer je Bog ljubav.”

U šesnaestom retku Ivan nastavlja: “A mi smo upoznali ljubav koju Bog ima u nama, i vjerovali u nju. Bog je ljubav: tko ostaje u ljubavi, ostaje u Bogu i Bog u njemu. U ovome je njegova ljubav u odnosu na nas dosegla vrhunac da smo već sad sigurni u pogledu Sudnjega dana, jer kakav je on, takvi smo i mi u ovome svijetu. U ljubavi nema straha; naprotiv, savršena ljubav isključuje strah, jer strah pretpostavlja kaznu. A tko se boji, nije savršen u ljubavi. Što se nas tiče, mi ljubimo, jer je on nas ljubio prije.” (redci 16-19)

 

Prekrasan dijamant

Poput prekrasnog dijamanta, i razumijevanje Boga je višeslojno. Bog ljubavi je i Bog istine. U Ponovljenom zakonu 32,4 čitamo: “On je Stijena, djelo mu je savršeno, jer pravi su svi njegovi putovi. Bog je on vjeran i bez zloće, pravedan je on i pravičan.”

Nepromjenjivost Božje ljubavi uređena je nepromjenjivošću Njegove istine. “Jer ja, Jahve, ne mijenjam se”, kaže On u Malahiji 3,6. Bog je nepromjenjiv, stoga i Njegova istina ostaje takva.

U molitvi svojem Ocu, Krist je izjavio: “Oni [Njegovi sljedbenici] ne pripadaju svijetu, kao što ni ja ne pripadam svijetu. Posveti ih istinom; tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet, i ja njih poslah u svijet.” (Ivan 17,16-18)

Božja riječ, Biblija, je Njegova nepromjenjiva istina. Isus šalje svoje vjernike da objavljuju Njegovu istinu. I zato što se Njegova Riječ suprotstavlja ovom svijetu, često je dočekana s neprijateljstvom i odbacivanjem. Pa ipak: “Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva; ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se. Nije nepristojna, ne traži svoje, ne razdražuje se, zaboravlja i prašta zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini.” (1. Korinćanima 13,4-6)

 

Govoriti istinu u ljubavi

Isus je pružio mnoge primjere kako govoriti istinu u ljubavi. Jedan od najboljih je onaj zabilježen u Ivanu 4, gdje On razgovara sa Samarijankom na Jakovljevom zdencu. Tadašnji Židovi izbjegavali su susrete sa Samarijancima jer su ih smatrali nečistima, ali i zbog njihove izopačene vjere. No, Isus je našao put prema svakome. On je znao da treba obaviti posao u Samariji i vjerovao je Bogu da će Ga voditi u tom smjeru. Nadalje, želio je dati primjer svojim učenicima, otkrivajući im da će njihovo područje rada biti šire od područja samog Izraela.

Kad je Isus susreo ženu Samarijanku na tom zdencu, On nije bio žedan samo čaše hladne vode; čeznuo je iscijeliti njezinu dušu. Zato što se nije bojao govoriti istinu u ljubavi, susret je započeo jednostavnom zamolbom koju je potom preokrenuo u uspješnu dvodnevnu evangelizaciju.

 

Težak razgovor

Razgovor između Isusa i te žene na zdencu nije bio jednostavan; Isus joj je imao za reći neke teško prihvatljive činjenice. On je želio da ona uvidi svoju potrebu za živom vodom koju je On imao za ponuditi, te kako njezin način života sve do tog trenutka drži nju podalje od Njega.

Nakon što je Samarijanka izrazila želju za živom vodom koju je Krist ponudio, On je pažljivo usmjerio njezinu potrebu u prvi plan: “Idi — odgovori joj Isus — zovni svoga muža te se vrati ovamo!” (Ivan 4,16)

Kad je priznala da nema muža, Isus joj je odgovorio: “Dobro si rekla: ‘Nemam muža’ — nastavi Isus — jer si imala pet muževa, a onaj koga sada imaš nije ti muž.” (redci 16-18)

Istina vrijeđa, i žena nije htjela razgovarati o tome. Nadala se da će to ostati njezina tajna u srcu. Želeći preusmjeriti razgovor, ona se dotakla važnog teološkog pitanja: “Gospodine, vidim da si prorok. … Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi [Židovi] kažete da je Jeruzalem mjesto gdje se treba klanjati.” (redci 19.20)

Isus nije odmah odbacio promjenu teme, nego je tražio mogućnost kako da opet donese istinu u dom njezinog srca. “Vjeruj mi, ženo — reče joj Isus — dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu.” (redak 21)

Isus nastavlja: “Vi ne znate čemu se klanjate; mi znamo čemu se klanjamo, jer spasenje dolazi od Židova.” (redak 22)

Ovo je bila za Samarijanku tvrda besjeda, ali bila joj je prijeko potrebna. Pavao naglašava ovu istinu u Rimljanima 3,1.2: “Kakva je dakle prednost Židova? Ili: kakva je korist od obrezanja? Velika u svakom pogledu. Na prvome mjestu: njima su povjerena Božja proročanstva.”

 

U Duhu i istini

Dok je Isus razgovarao sa ženom na zdencu, tražio je način da uzdigne njezine misli iznad oblika, obreda i spornih pitanja. Želio ju je osloboditi od ropstva grijeha i predrasuda.

“Ali dolazi čas — i već je tu — kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u duhu i istini, jer Otac takve klanjaoce želi. Bog je Duh, i koji mu se klanjaju, moraju mu se klanjati u duhu i istini.” (Ivan 4,23.24)

Obožavanje ili klanjanje Bogu, rekao je Isus, je u duhu i istini; ne možete imati samo duh ili samo istinu. Morate imati i jedno i drugo. “U duhu” znači biti u skladu s Božjim duhom ljubavi i slijediti Njegov put. Istina je uvijek u skladu s Njegovom Riječju; to je opis istine. Oni koji obožavaju Boga u duhu i istini su istinski obožavatelji kakve Otac traži. Bog je u središtu: On je izvor istine, a Njegov Duh nas pokreće na obožavanje, da Ga znamo i volimo.

 

Neobičan Čovjek

Samarijanka je osjetila da Osoba s kojom razgovara nije običan čovjek. Iako ju je suočio s nekim teškim istinama, Ellen G. White je zapazila: “… Osjećala je da joj je On prijatelj koji je sažalijeva i voli. Premda je sáma čistoća Njegove nazočnosti osuđivala njezin grijeh, On nije izgovorio nijednu riječ optužbe, već joj je govorio o svojoj milosti koja može obnoviti dušu.”1 (Isusov život, 139)

Osjećajući Kristovu toplinu i prihvaćanje, ona se usudila načeti pitanje koje se ticalo njezinog srca: “‘Znam da ima doći Mesija. … Kad on dođe, sve će nam objaviti.’ ‘To sam ja koji govori s tobom’, reče joj Isus.” (redci 25.26)

Ellen G. White je zapazila: “Kad je žena čula ove riječi, u njezinom se srcu rodila vjera. Prihvatila je Radosnu vijest s usana božanskog Učitelja.” Srcem što je kipjelo od radosti “žurila je svojim putom da odnese drugima dragocjenu svjetlost koju je primila”. (Isto, 140.141)

 

Istina koja je u Isusu

Danas je Bog otkrio svoju istinu za ove posljednje dane: istinu koja je u Isusu, istinu o Njegovoj pravednosti i spasenju, istinu o Njegovoj trostrukoj anđeoskoj vijesti, istinu o Njegovoj službi u Svetištu, istinu o Njegovoj zdravstvenoj poruci i o Njegovom skorom povratku.

Mi adventisti sedmoga dana ne smijemo držati ove istine skrivene od svijeta. To nije naša istina, nego Božja. On želi da je objavimo svima; On želi da se svi spase.

Mi smo pozvani — čak između sebe — govoriti istinu u ljubavi, čak i kad istina zadire protiv kulture, svjetovne mudrosti ili vrijednosti.

Naš govor i uvjerenja moraju uvijek biti udruženi sa suosjećanjem prema onima koji se možda ne slažu s nama, bili oni u našoj crkvi ili u svijetu.

Trebamo objaviti svoja uvjerenja, zasnovana na Božjoj svetoj Riječi i vodstvu Svetoga Duha, u ljubavi i u suosjećajnosti koja pokazuje Kristovu vječnu ljubav što djeluje u nama.

Ta poruka je povjerena Božjem narodu ostatka i ona se odnosi na sve kulture, bez ograničenja trajanja, kao što je naznačeno u Otkrivenju 14,6: “Uto spazih nekoga drugog anđela gdje leti u najvišem dijelu neba noseći jednu neprolaznu Radosnu vijest koju mu je trebalo objaviti stanovnicima zemlje: svakom narodu i plemenu, jeziku i puku.”

Naša vijest je značajna danas isto tako kao što je bila kad je prvi put objavljena 1840-ih; zapravo, još je značajnija, jer smo bliže vremenu Isusovog povratka. Sada je vrijeme za potpunu uključenost vjernika i potpunu vjernost Božjoj riječi. Sada je vrijeme za nas da “provodimo istinu u ljubavi”, da “sve uzraste u njega koji je Glava, u Krista: od koga cijelo tijelo — skupa povezano i skupa držano svakovrsnom opskrbnom vezom prema djelotvornosti što je svakom pojedinom dijelu odmjerena — ostvaruje svoj rast na izgradnju samoga sebe u ljubavi.” (Efežanima 15,16)

 

Ted N. C. Wilson, predsjednik Generalne konferencije Crkve adventista sedmog dana

 


Komentiraj