Biti vjeran do smrti

14. 11. 2016.

“Svojim će te krilima zaštititi, i pod njegova ćeš se krila skloniti: Vjernost je njegova štit i obrana!” (Psalam 91,4)
Plamen je progutao tijelo [Jana] Husa. Vijeće je učinilo sve što je bilo u njegovoj moći kako bi se otarasilo čovjeka čiji je jedini zločin bio što Koncil u Constanzi nije mogao prihvatiti kao nepogrešiv, niti dopustiti da se ljudski glas uzdigne iznad Božjeg glasa koji progovara preko Njegove Riječi. Ali Bog se opominje onoga “što je prošlo” (Propovjednik 3,15) preispitujući svaki postupak, bilo da je riječ o osudi ili pomilovanju. … Životopisi pravednih spadaju u najveća blaga koje Crkva posjeduje. Dobro je za nas da imamo izvještaje o djelovanju sile zla u suprotnosti s djelima onih koji su kroz mnoge vjekove živjeli od svake riječi koja izlazi iz Božjih usta. To dragocjeno iskustvo ostavljeno nam je kao naslijeđe velike vrijednosti. Kada se povijest bude ponovila, kada veliki ljudi na Zemlji ne budu htjeli posegnuti za Biblijom da bi primili svjetlo, osvjedočenje i istinu, kada se ljudske zapovijedi uzvise iznad Božjih i kada se bude smatralo zločinom slušati Boga radije nego građanske zakone, tada nećemo morati sami utirati put jer imamo ne mali broj primjera drugih koji su tuda prošli prije nas. Gospodin je bio uz svoje vjerne do kraja. To bi nas trebalo ohrabriti i uliti povjerenje vjernima u sva vremena da se Gospodin ne mijenja. On će prema svojem narodu u ovo vrijeme pokazati istu milost i silu kao što je činio u prošlosti. Objave Božje riječi i točnost s kojom ih je On ostvarivao u prošlosti pružaju nam sigurnost i pouku od najveće vrijednosti. … Husovo iskustvo je svjedočanstvo, spomenik koji skreće pozornost svijeta na obećanje: “Ostani vjeran do smrti, i dat ću ti vijenac — život!” (Otkrivenje 2,10) Jan Hus živi u ljetopisima povijesti naroda. Zabilježena su njegova pobožna djela i postojana vjera, njegov čist život i savjesno pridržavanje istine koja mu je otkrivena i koje se nije odrekao čak ni da bi bio pošteđen svirepe smrti. Tu pobjedničku smrt promatralo je cijelo Nebo, čitav svemir. Sotona je tog ženinog potomka ujeo u petu, ali Hus mu je tom prigodom stao na glavu. … Na grudobranima Neba sve vrvi od velikog mnoštva anđela koje promatra sukob ljudskih bića s knezom tame. … Oni s velikim zanimanjem čekaju da vide hoće li se Božje dijete, zlostavljano, zbunjeno, progonjeno, odbačeno, osramoćeno i osuđeno kao što je bio i njegov Učitelj, obratiti Nebu za snagu. Nebo čeka da mi zatražimo njegove izvore snage. (Manuscript 38, 1887.)