Blagoslovljen probušenom gumom 1. dio

23. 10. 2015.

“Zato vam velim: ne brinite se tjeskobno za svoj život: što ćete jesti ili piti; niti za svoje tijelo: u što ćete se obući! Zar nije život vredniji od hrane, a tijelo od odijela?” (Matej 6,25)

Tijekom ljeta 2009./2010. (na južnoj hemisferi) putovao sam u grad Passo Fundo, u Brazilu, gdje smo trebali kolportirati. Naša je skupina trebala putovati do Brazila kroz Paragvaj, ali sam ja htio ići preko Argentine da bih posjetio svoju prabaku, koja je navršila devedeset godina. Moj se vođa s tim složio. Nekoliko dana ranije bio sam opljačkan i tada mi je ukraden novac koji mi je bio potreban za putovanje. Stavio sam ono malo novca što mi je preostalo u banku da ga mogu podići kad mi bude potreban.
Nakon posjeta prabake u Argentini, otputovao sam u grad Posadas, koji se nalazi blizu granice s Brazilom. Po dolasku sam shvatio da je autobus za Passo Fundo otišao prije sat vremena. Sljedeći koji tamo vozi polazi tek idućeg dana u 11 sati. Imao sam nešto novca kod sebe, ali sam otišao potražiti bankomat u gradu da bih podigao još. Međutim, ni na jednom bankomatu nisam mogao podići svoj novac. Izbrojio sam ono što sam imao kod sebe i pronašao da imam dovoljno samo da kupim nešto hrane ili kartu za vožnju natrag do autobusnog kolodvora. Odlučio sam se vratiti na kolodvor i preko interneta se povezati sa svojom obitelji i ljudima koji vode kolportažu u Brazilu kako bih zatražio novčanu pomoć.
Nažalost, moji mi nisu mogli uplatiti novac na račun sve dok se banke ne otvore u ponedjeljak ujutro. I tako sam sjedio na autobusnom kolodvoru bez novca. Nisam znao što da radim. Bilo je blizu 17 sati i sunce je počelo zalaziti. Bio sam gladan i zabrinut, pitajući se gdje bih mogao prespavati i kako da stignem do Passo Funda.
Preko puta autobusnog kolodvora primijetio sam supermarket i pitao se ne bih li možda tu mogao zaraditi novca da kupim nešto hrane. Zatim sam pomislio da bih možda mogao i raditi nekoliko dana kako bih zaradio za autobusnu kartu, hranu i smještaj. Prešao sam ulicu i upitao ih imaju li bilo kakvu potrebu za radnicima. Menadžer me upitao odakle sam i što tu radim. Rekao sam mu da sam iz Bolivije i putujem kao adventistički misionar u Brazil. On mi je objasnio kako da stignem do obližnje adventističke crkve.
Miguel Ángel Bascope Velasco, Bolivija