Pospremajući nedavno svoj radni stol, naišao sam na novi broj časopisa Christianity Today. Listajući njegove stranice, naišao sam na članak pod naslovom “Dodajući Trojstvo”. Budući da sam teolog-amater, članak je zaokupio moju pozornost.
U članku je bilo postavljeno osnovno pitanje – i na njega odgovoreno: kakva je uopće praktična vrijednost biblijskog nauka o Trojstvu? Je li to samo apstraktna tvrdnja za teologe da o njoj raspravljaju ili doista može koristiti u vašem i mojem svakodnevnom životu?
Dopustite mi da za trenutak objasnim što kršćani podrazumijevaju pod “Trojstvom”, a onda kanim izložiti odgovor na postavljeno pitanje.
Što je Trojstvo
Na samom početku moram reći da riječ Trojstvo u Bibliji ne postoji, ali u njoj se vrlo jasno pokazuje ideja Trojstva. Budući da Biblija toj ideji ne daje ime, teolozi su je odlučili imenovati “Trojstvom”.
Najjednostavniji način opisa značenja Trojstva jest da je riječ o “Božanstvu”, a čine ga tri osobe: Otac, Sin i Sveti Duh. Međutim, budući da kršćani, jednako kao židovi i muslimani, tvrde da su monoteisti – odnosno da vjerujemo u jednoga Boga – ako je Bog tri Osobe, kako možemo reći da je Bog jedan?
Na prvi pogled zvuči kao matematička nemogućnost. Međutim, primjer iz prirode može nam pomoći u pojašnjenju problema. Svi znamo da se list trolisne djeteline sastoji od jednog, ne tri lista. List ima tri dijela – tri odvojena listića, ako baš hoćete. Pa ipak ga zovemo listom djeteline, a ne lišćem. Bog je nekako tome sličan. Tri dijela, ali samo jedan Bog.
Bog je obitelj
Pogledajmo pitanje Trojstva iz drugog kuta. Koliko članova čini obitelj? Ovisi. Ako je promatramo pojedinačno, obitelj je jedna. Razmišljamo li o njoj kao o pojedinim članovima, prema tradicionalnoj definiciji obitelj čine majka, otac i djeca, koliko ih već ima. Možda bismo o Bogu trebali razmišljati na isti način – kao o jedinstvenom pojedincu što Ga čine tri člana. Tako je Bog istodobno i jednina i množina, štoviše – nije matematički problem, jer se o obitelji istodobno može razmišljati u jednini i množini.
Proširimo malo ovu analogiju o obitelji. Riječ obitelj sadrži topao osjećaj bezuvjetne ljubavi i prihvaćanja. Oni koji su odrasli u takvim obiteljima, to su i iskusili. Ako je Bog obitelj, onda se Bog Otac, Bog Sin i Bog Sveti Duh vole na isti način kao što se i članovi obitelji međusobno vole u našem svijetu. A to daje novi prizvuk riječi Trojstvo. Ona nije ništa drugo do još jedno ime za Božju obitelj ljubavi.
Što sve to znači?
Pitanje glasi: što sve to znači? Od kakve je praktične važnosti za vaš i moj svakodnevni život ta ideja o jednome Bogu u trima Osobama? Od doista velike.
Pitajte se, primjerice: tko je umro na križu?
“Pa Isus, naravno!”, kažete. “To svi znaju.”
Razmislite sada o ovome: ako je Isus stvarno bio Bog, onda je Bog visio na križu, uzeo na sebe krivnju naših grijeha i za njih platio svojom smrću. A to mi daje potpuno novu misao o Bogu i razlog da ga ljubim. Nikada mi to ne bi palo na um da sam mislio kako je Isus bio čovjek kao mi ostali. Idejom da je Bog obitelj javlja se još jedna važna istina koju uči Biblija: da vi i ja možemo postati članovi te obitelji jer smo usvojeni u Božju obitelj kao sinovi i kćeri nebeskog Oca. Isus je zapravo naš brat.
Tako je riječ Trojstvo, koju ste cijelog života smatrali još jednim teškim izrazom o kojem samo teolozi vode računa, ime obitelji ispunjene Božjom ljubavlju na Nebu, kojoj i mi možemo pripasti. (To ne znači da ćemo postati božanski kao Otac, Isus i Sveti Duh.)
Lako je postati članom te obitelji. Samo trebamo kazati Isusu da bismo Ga voljeli primiti kao svojeg starijeg Brata. Sve ostalo je Njegova briga.
Sveti Duh
S dužnim poštovanjem prema Svetome Duhu, nije pitanje je li On božanska Osoba, već je li Osoba odvojena od Oca i Sina. Novi zavjet govori o Svetome Duhu jezikom koji Ga jasno odvaja kao osobu.
Primjerice, neposredno pred svoju smrt, kad je učenicima najavio svoj odlazak, Isus je dodao: “Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugog Branitelja koji će ostati s vama zauvijek: Duha istine.” (Iv 14,16.17)
I drugi novozavjetni pisci govore o Svetome Duhu kao osobi. Pavao je rekao: “A onaj koji ispituje srca (Bog Otac) zna koja je želja Duha; zna da u skladu s voljom Božjom posreduje za svete.” (Rim 8,27) Zamijetimo da Duh ima vlastiti um i za nas posreduje pred Bogom na isti način kako to Isus čini.
Na kraju, Isus je svojim učenicima naložio da krštavaju “u ime Oca i Sina i Duha Svetoga” (Mt 28,19). Ove riječi jasno razlučuju svaku od tih osoba.
Marvin Moore