Jutarnji stih

Bog mi je poklonio čudo

“Prije nego me zazovu, ja ću im se odazvat; još će govoriti, a ja ću ih već uslišiti.” (Izaija 65,24)

Dok sam studirala, nekoliko godina radila sam kao literarna evanđelistica da bih mogla plaćati školarinu. Posljednja godina bila mi je vrlo teška jer je postalo jasno da neću moći zaraditi za školarinu za posljednje semestre. U prethodnim godinama dekan mi je dopustio da studiram i uplatim za školarinu kasnije, ali to ovoga puta nije bilo moguće jer mi je bila završna godina. Trebala sam izmiriti sva preostala dugovanja prije početka predavanja, ali nisam imala novca. Obratila sam se Bogu i cijelim srcem vapila za božanskom pomoći. Molila sam se: “Gospodine, Ti znaš da sam kao literarna evanđelistica dosad zarađivala za školarinu i podmirivala sve svoje troškove. Molim Te, pomozi mi da se izvučem iz neprilike.” Znala sam da mi je Bog jedini izvor pomoći.
Već sljedećeg dana jedan od mojih stalnih kupaca zamolio me je da mu donesem vodič za proučavanje Biblije. Molila sam se dok sam mu nosila tu knjigu, čak sam zatražila od Boga čudo. U njegovom uredu predala sam mu knjigu koju je tražio. Dok ju je razgledavao, s molitvom u umu u ruke sam mu stavila prvi svezak knjige Character Building Stories (Priče koje izgrađuju karakter). On me je upitao: “A što je to?”
Rekla sam mu: “To je zbirka istinitih događaja na osnovi kojih se izgrađuju karakteri mladih, a ovo je prvi od četiri sveska knjige.”
Upitao me je dalje: “I što biste htjeli da učinim s tim?” Rekla sam mu da želim da je kupi. On je pogledao u mene, a zatim ponovno u knjigu. Bez riječi je platio ne samo za prvi svezak, već za sva četiri! Zahvalila sam Bogu što je osvojio srce ovog čovjeka i omogućio mu da donese takvu odluku.
Kad sam uzela novac od knjiga i odnijela ga u knjižaru da utvrdimo moju proviziju, najviše sam se iznenadila kad sam ustanovila da je iznos moje provizije identičan iznosu školarine. Bog mi je podario čudo. Odlazila sam iz naše knjižare s pjesmom u srcu: “Ja uskrslom Spasitelju služim, On živi je Gospod moj.”
Kad sam odlazila platiti školarinu, nisam mogla sakriti radost. Neki ljudi su me promatrali iz blizine i nema sumnje da su se pitali zašto sam toliko radosna. Iako to nisu znali, ja sam bila sigurna da ovim čudom Gospodin potvrđuje svoju veliku ljubav i milost prema meni. Doista služimo vjernom Bogu koji čuje naše molitve i koji nam je u stanju brzo odgovoriti.
Regina Achola, Uganda


Komentiraj