Božji Sin je rekao: “Potpuno ste pogrešno sve shvatili. Povjerovali ste u laž o Bogu. Bog nije netko koga se treba bojati. Nisam vas došao osuditi. Došao sam vas — jer vas volim — spasiti, otkrivajući vam vječnu istinu o Bogu: da se Njega ne morate bojati!”
Čak i kad Ga ne želite primiti; čak i kad Mu na kraju okrenete leđa, kad odete od Njega i kad izjavite da ne želite imati posla s Njime; čak ni tada Bog nije netko koga biste se morali bojati. Ta zadivljujuća istina zasjala je u svoj svojoj dramatičnoj slavi one izdajničke noći prije nego što je Isus umro.
Ljute, pokretne, narančaste baklje surovo su probijale srebrnastu tamu još jedne pashalne noći. Kao jato krijasnica baklje su se ubrzano lelujale krivudajući stjenovitim putom koji je vodio u vrt na obronku. Grubi glasovi parali su ponoćnu tišinu u kojoj su prije samo nekoliko trenutaka zamukli prigušeni jecaji Sina Čovječjega koji je plakao nad tragičnim posljedicama grijeha. Ali Isusove suze već su se osušile. On se uspravio sâm u tami, spreman da dočeka svojega izdajnika.
Ne znam je li vas ikada izdao netko vrlo blizak, netko koga ste voljeli, u koga ste duboko vjerovali. Ako jest, onda ste zapamtili bol. Prodornu, razdiruću bol koja je počinjala negdje u dnu utrobe i koja se podizala sve do grla. Bol koja se nije mogla izraziti jecajem. Bol koja nije željela umrijeti.
Isus je stajao sâm u noći i gledao u nejasno narančasto lice svojega izdajnika. I dok je promatrao Judino lice, kakve su se misli rojile u Njegovoj glavi? Isus je oduvijek poznavao Judino srce. Od samog početka kad je Juda nametnuo svoje upravljačke sposobnosti neiskusnoj skupini učenika. Mislite li da je Isusu bilo nepoznato tko to prazni oskudnu blagajnu, tko uzima novac koji su učenici prikupili među sobom? Učitelj je, naravno, znao tko prisvaja zajednička sredstva. Juda. Ali Isus nikad nije razobličio Judu pred javnošću. On je s vremena na vrijeme ispričao poneku usporedbu koja je Judu proglašavala krivcem, ali je samo i jedino Juda znao da se ona odnosi na njega.
O, da, Isus je poznavao Judu! A ipak je božanska ljubav stalno pozivala to pokvareno srce. Zašto je te iste noći, samo nešto ranije, Isus kleknuo da opere noge Njegovom izdajniku? Da bi mu još jedanput pokazao koliko mu je stalo do njega. Ali Juda se poslužio svojim neotuđivim pravom da odbije božansku ponudu. A sada je već pala noć. Duboka tamna noć.
Isus je stajao u vrtu Getsemaniju kad je to čelično hladno srce — srce koje se nije htjelo odazvati niti pozivima najveće ljubavi u svemiru — istupilo iz sjene i krenulo prema Njemu. Ispruženih ruku, glumeći ljubav, Juda je spustio glasan poljubac na obraz svojega Učitelja. Kad se našao u zagrljaju svojega izdajnika, što mislite, kako mu se Isus obratio? “Ti, prljavi, izgubljeni, pakleni grešniče, ne dotiči me se!” — je li Spasitelj odgovorio tako? O, ne! Isus je imao jednostavnu riječ za onoga koji Ga je izdao. Nazvao ga je prijateljem. Čitajte sami opis toga nevjerojatnog događaja: “Prijatelju, zašto si došao?” (Matej 26,50) Možete li to vjerovati? Bog gleda u lice svojega izdajnika i naziva ga prijateljem!
Nikad nemojte zaboraviti tu sliku o Bogu, prijatelji! Ona je dragocjenija od mnogo tisuća riječi i stotina knjiga. Kad je Isus Judu nazvao svojim prijateljem, tada smo konačno otkrili istinu: Bog nije netko koga se moramo bojati — On je netko s kim se možemo sprijateljiti!
Te iste noći, nekoliko sati kasnije, i Petar je otkrio tu istu istinu u trenutku kad je posegnuo za svojom ribarskom zbirkom kletvi i učinio da se studeni noćni uzduh zažari od njegovih riječi: “Nikad u životu nisam vidio toga ni takvog Čovjeka u svojoj blizini!”
Nitko više ne bi mogao niti pomisliti da bi on bio jedan od sljedbenika i prijatelja toga osuđenog Isusa iz Nazareta. Ali čim su kletve sišle s njegovih usana, čuo se pijetao koji je najavljivao zoru i Petar se smjesta sjetio Isusovog proročanstva da će on zanijekati svojega Gospodina tri puta. Petar se odmah osvrnuo oko sebe da ustanovi je li Isus mogao čuti njegovo kletvama potvrđeno nijekanje. Luka opisuje taj tragični trenutak: “Gospodin se okrenu i pogleda Petra.” (Luka 22,61) I Isusove su oči prenijele Petru istu poruku koju su Njegove usne uputile Judi: “Prijatelju!” Isti Isus. Ista riječ “prijatelju”. Juda ju je čuo, ali pošto je odrastao s tom lažju da je Bog netko koga se moramo bojati, odlazi i oduzima sebi život. I Petar je čuje, ali pošto je naučio da Bog nije netko koga se moramo bojati, već Netko s kim se možemo sprijateljiti, ne oduzima sebi život. On izlazi, slomljena srca, i pronalazi put koji vodi u život.
Da je Juda samo pronašao tu istu istinu, dobio bi isti oprost koji je dobio Petar. Odreći se Boga, izdati Ga, sagriješiti Mu — još nije sve izgubljeno pred Bogom jer Njegova je milost neizmjerna, mnogo veća od sotonske edenske laži!
“U ljubavi nema straha; naprotiv, savršena ljubav isključuje strah.” (1. Ivanova 4,18) Savršena Ljubav nije netko koga bismo se morali bojati — Savršena Ljubav je netko s kim se možemo sprijateljiti.
Ne moramo se bojati, već se možemo sprijateljiti! To je razlika kao između života i smrti.
Dwight K. Nelson