Priroda i njen Stvoritelj

Bog sve može

“Onomu koji vas može očuvati od pada i besprijekorne postaviti pred svoju Slavu u klicanju.” (Juda 24)

“Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit ću se.” (Matej 9,21) Ove je riječi izgovorila jadna žena koja je dvanaest godina patila od bolesti koja joj je život učinila teretom. Sve što je imala potrošila je na lijekove da bi joj rekli kako je njezina bolest neizlječiva. A onda je čula za velikog Liječnika koji je može izliječiti.

Dok je Isus prolazio blizu mjesta gdje je bolesna žena stajala, shvatila je da Mu se mora približiti. Sigurno je to pokušala već mnogo puta, ali uzalud; ovo bi mogla biti posljednja prilika. Čak se ni sada nije usudila obratiti Isusu ili zaustaviti povorku. Njezina jedina misao bila je: “Kad bih samo dotaknula skut Njegove haljine.” I taj jedan dodir pokazao se izvorom ozdravljenja, jer je “odmah” ozdravila. To je bio dodir vjere.

* * *

Iskustvo Janet Clark suvremeni je primjer koji pokazuje kako žarka molitva može pokrenuti Božje ruke.

U ginekološkoj ordinaciji dr. Perryja visi pločica. Na njoj je fotografija ljepuškaste majke koja uživa na pješčanom žalu sa svojim malim djetetom. Ispod slike nalazi se ovaj tekst:

“Prije godinu dana, 13. ožujka, Bog mi je spasio život. To je istina.

Za sve vaše molitve i djela ljubavi želim izraziti svoju zahvalnost.

Moć molitve je čudesna; to sam iskusila iz prve ruke.

Sada također razumijem pravo značenje ljubavi i prijateljstva.

Pjesma ‘On sve može’ još uvijek mi odzvanja u ušima.

Znam da će me Božja ljubav pratiti kroz sve godine.

‘Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju.’

Ove riječi namijenjene su obitelji koju sada imam.

Puno vam hvala za sve što ste učinili da mi pomognete da se izvučem.

Moja obitelj i ja istinski smo blagoslovljeni takvim dragim prijateljem kao što ste vi.

Janet Cason Clark, ožujak 1997.”

Ova pacijentica zamolila je medicinsku sestru da ispriča njezinu priču koja stoji iza ove pločice, a sestra je sjela i s osmijehom počela pričati. Pločicu je dr. Perry dobio na prvu godišnjicu čudesnog ozdravljenja Janet.

* * *

“Dvanaestog ožujka 1996. Jan je ručala sa svojom sestrom Jill. Obje su bile uzbuđene zbog skorog rođenja Janinog djeteta. Zapravo je Jan trebala odmah nakon ručka otići na pregled k svojem ginekologu koji je bio zakazan za 13.45 sati. To je trebalo biti prvo dijete Jan i njezinog supruga Grega. Očekivani datum porođaja, potvrđen ultrazvukom, bio je 15. travnja.

Tijekom trudnoće do tog dana nije bilo komplikacija. Na pregledu se pokazalo da Jan ima visok krvni tlak. Njezin dijastolički tlak bio je 90. Liječnik ju je odmah poslao u bolnicu na porodiljski odjel zbog točnije dijagnoze.

Kad su je primili na odjel, opet su joj mjerili tlak. Sve je izgledalo uredno. Dijagnoza je glasila: povišeni tlak zbog trudnoće. Kasno poslijepodne Jan i Greg otpušteni su kući. Savjetovali su joj da preko vikenda ostane u krevetu.

Rano uvečer Jan je počela osjećati bol u gornjem dijelu tijela. Greg ju je hitno prevezao u bolnicu. Ponovno su je primili na porodiljski odjel. Njezin dijastolički tlak bio je 90 pa joj je liječnik zbog tlaka dao magnezijev sulfat koji obično snižava krvni tlak. Također je rano ujutro namjeravao sve provjeriti novim laboratorijskim pretragama. Ovisno o njezinom stanju, potaknut će trudove ili izvršiti carski rez.

Tijekom sljedeća dva sata krvni tlak se popeo na 140/100—110, dok je normalni tlak 120/80, a Jan se nastavila žaliti na jake epigastrične bolove. Tada je odlučeno da se izvede carski rez.

U 2.27 rodio se Addison Thomas Clark. Greg i Jan dobili su prekrasnog sinčića. Pokazujući im abnormalnu posteljicu, ginekolog je rekao. ‘Da je Jan iznijela trudnoću od četrdeset tjedana, Addison bi umro. Nije dobivao dovoljno hrane iz majčina tijela.’ To je bilo jedno od mnogih čuda. Bog je poštedio život Addisonu, na što podsjeća pjesma koju je Jan pjevala:

On sve može, On sve može,

Znam da može, znam da me moj Gospodin

Može voditi kroz život!

Jan bi ponekad umjesto riječi ‘me’ rekla ‘nas’. Ona bi skupocjenoj bebi u svojoj utrobi pjevala riječi: ‘Da, Gospodine, Ti nas možeš voditi u životu!’ Bio je to uvijek dirljivi, nježni trenutak za Jan i Addisona: ‘Bog nas može voditi u ovoj trudnoći.’

Gospodin je vodio Addisona. Bebu su zbog promatranja premjestili na odjel neonatalne intenzivne skrbi (ONIS), jer je bila teška samo 1611 grama i nedonošče. Zbog bola u predjelu trbuha koji nije jenjavao i budući da je krvni tlak ostao visok, Jan je zadržana na porodiljskom odjelu, ali su je nakon nekoliko sati prevezli u bolničkom krevetu na ONIS da vidi Addisona. Ona i Greg ostali su uz njega trideset minuta. Kako su bili uzbuđeni što imaju svoje prvo dijete! Bili su veoma ponosni roditelji.

Nakon što je dijete premješteno na odjel zdrave djece, Greg je tražio da Addisona u 9 sati donesu Jani na dojenje. Kad ga je počela dojiti, ponosni novi roditelji bili su ispunjeni radošću i uzbuđenjem. Provodili su kao obitelj prekrasne zajedničke trenutke. Nakon jednog sata Addisona su vratili na odjel. Život je bio predivan. Bog je bio tako dobar.

Poslije tog prijepodneva došla je medicinska sestra dati Jane njezine lijekove. Ona se žalila na jačanje boli u gornjem dijelu tijela, ali je odjednom osjetila da je bol nestala pa je rekla sestri: ‘Osjećam se bolje, više me ne boli.’ Sestra je ustanovila da je njezin krvni tlak opasno pao. Sada je bio 70/40. Njezino se stanje naglo pogoršavalo.

U njezinu sobu dojurila je medicinska ekipa. Radili su brzo i djelotvorno. Pojačali su dotok intravenoznih tekućina. Analizom krvi ubrzo su ustanovili da su vrijednosti jako niske. Gubila je krv. Imala je unutarnje krvarenje. Dali su joj punu transfuziju, ali se njezino stanje nastavilo pogoršavati dok nije pala u šok. Onda su donijeli odluku da izvrše operaciju uz pretpostavku da će naići na perforaciju jetara.

Kad su je hitno prebacili u operacijsku dvoranu, Greg je stajao uza zid na hodniku. Čuo je kako Jan tiho pjevuši: ‘Nemam se čega bojati, Isus se brine za mene.’

Dobacila je Gregu: ‘Odgoji mi sina da bude kršćanin.’ To je mogao biti njihov posljednji rastanak. Greg nije znao hoće li svoju ženu opet vidjeti živu. Kroz suze koje su mu se slijevale niz lice vidio je kirurga kako trči po hodniku skidajući sako. Liječnik je Gregu i obitelji objasnio da nikad prije nije vidio takvo što. Jan je bila u vrlo teškom stanju.

Nakon što je medicinska sestra obitelji objasnila situaciju, smjestila ih je u prostoriju preko puta hodnika. U njoj se pobožna obitelj spustila na koljena, moleći Boga da Jani poštedi život. Poslali su molbu za molitvu svim članovima obitelji i prijateljima. Posredovanje svetih počelo se uzdizati pred Božje prijestolje s molbom za Janin život.

Tijekom operacije pokazalo se da je došlo do velike perforacije jetara koja je zahvatila čitavi desni režanj. Jetra imaju tanki omotač sličan plastičnoj foliji. Ako se jetra prepune zbog HELLP sindroma, od kojeg je Jan bolovala, ona će se doslovno rasprsnuti, a to se dogodilo u Janinom slučaju. Krvarenje je usporeno tako što je kirurg jedan sat pritiskivao svoju ruku izravno na Janina jetra da zaustavi krvarenje.

Jan je dobila osamnaest jedinica krvi i krvnih pripravaka. Da zaustave krvarenje, jetra su obložili kirurškim tamponima i proveli drenažne cjevčice iz područja jetara u želudac. Rez su zatvorili tamponima. Više se nije moglo učiniti. Jan je prebačena na intenzivnu skrb kirurškog odjela i priključena je na aparat za umjetno disanje.

Zatim su Greg i članovi obitelji imali sastanak s kirurgom koji je objasnio da je prsnuo subkapsularni sloj jetara zbog jako visokog tlaka uzrokovanog trudnoćom, kakav nisu vidjeli svih tih godina otkako vrše operacije i porođaje. Premda se takav tlak često javlja tijekom trudnoće, liječnici su rekli da je perforacija jetara rijetka pa su objasnili da će tampone morati ukloniti u roku od dvadeset četiri sata kako bi spriječili jaku infekciju. Sada je Jan očekivao još jedan kirurški zahvat, treći u dva dana. Prognozu će moći dati tek četrdeset osam sati nakon što uklone tampone.

Uklanjanje tampona bilo je posebno opasno zbog mogućnosti ponovnog krvarenja. Janina sestra Jill pitala je kirurga: ‘Što će biti ako i dalje bude krvarila?’ Kirurg je odgovorio: ‘Ne znam, ali što mogu učiniti? Postoji i veliki rizik za oštećenje pluća, bubrega i srca jer je izgubila jako mnogo krvi.’ Konačni zaključak kirurga bio je: ‘Mi činimo sve što se medicinski može učiniti, ali nam je potreban netko drugi tko će voditi brigu o tome. Ona još nije izvan opasnosti.’

Vjernici su molitvama obasipali nebeska vrata. Jan i Gregu bilo je potrebno čudo. A onda su njihove molitve počele dobivati odgovore. Kad je dr. Perry, Janin ginekolog, prolazio bolničkim hodnikom moleći u sebi nebesko prijestolje da joj poštedi život, osjetio je kako je Bog progovorio njegovom srcu. Dobio je uvjerenje da Jan neće umrijeti.

Janina majka i sestra koje su sjedile u predvorju ugledale su dr. Perryja pa su ga upitale: ‘Mislite li da će s njom biti u redu?’ Dr. Perry je osjetio da im može reći: ‘Mislim da sam od Boga dobio uvjerenje da će s Jan biti sve u redu.’

Ove su riječi donijele prvi tračak utjehe uznemirenoj obitelji. Znali su da Gospodin može poštedjeti Jan, no je li to bila Njegova volja za njezin život? Poštujući Božju suverenost, istodobno su razmišljali o kirurgovim riječima koje su im donijele mir i utjehu.

Svakom članu obitelji dopustili su da po nekoliko minuta posjeti Jan. Aparat za disanje bio je glasan i bučan, a njezino tijelo natečeno do neprepoznatljivosti. Jan je bila beživotna, boja njezine kože sivobijela. Tako bijela! Obitelj je doživjela šok kad ju je vidjela u takvom stanju. Ona je uvijek bila tako vitalna, tako puna života. Nikad prije u obitelji nisu imali neki zdravstveni problem; sada su ostali gotovo bez daha gledajući voljenu suprugu, sestru i kćer u tako teškome stanju. Bila je to kušnja za svačiju vjeru. Za Grega i obitelj ovo će biti duga noć. Morali su se uzdati u Boga.

Nastavljajući molitveno bdjenje, Greg i njegova obitelj nisu se prestali moliti. Janina majka je rekla: ‘Ja ću se kao Jakov boriti s Bogom čitavu noć. Molit ću se dok ne budem znala da me je Gospodin uslišao.’ Tijekom te noći izmjenjivali su se u molitvi i upućivali prošnje da Bog ostavi Jan na životu. Pastor je dao Janinoj majci biblijski tekst iz Ivana 11,4: ‘Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.’

Po drugi put upućena im je riječ utjehe. Jan će živjeti! U njihovom srcu počela se javljati nada. U cijeloj bolnici brzo se pročulo za Jan Clark. Ona je deset godina radila kao medicinska sestra na porođajnom odjelu. Na vijest da se neka mlada majka pri porođaju bori za život nastaje muk. Obično je rođenje vrijeme velike radosti. Ali kad mladi otac vrši pripreme za pogreb svoje supruge, to dira i najtvrđa srca. Osim toga, Jan je bila jedna od njih. Zaposlenici su se molili za Jan; molili su se čak i ljudi koji je nisu dobro poznavali. Prilazili bi Gregu i ostalim članovima obitelji i govorili im: ‘Mi se molimo.’

Bolnica je inače bučno, živo mjesto, ali Jan je bila u srcima i mislima svega osoblja; u bolnici je vladala tišina, neka težina lebdjela je u zraku.

U međuvremenu je Greg napravio tri i pol metra dugački natpis. Objesio ga je na zid nasuprot njezinom bolničkom krevetu. Na njemu je pisalo: ‘ON SVE MOŽE.’ Podsjećao je Jan na pjesmu koju je pjevala Addisonu svakog dana prije njegova rođenja.

Budući da je bila medicinska sestra, Jan je znala da je u teškom stanju kad su joj rekli da se mora vratiti u operacijsku dvoranu. Bila je obeshrabrena, ali sjećajući se riječi pjesme, rekla je: ‘Da, Gospodine, Ti možeš učiniti da se mogu brinuti za svojega sina.’

Oko trinaest sati Jan je bila prebačena u operacijsku dvoranu. Tu je stajao dr. Perry. Rekao joj je: ‘Molit ću se za tebe tijekom operacije.’ Držeći je za ruku da je utješi, šapnuo joj je u uho dok su joj davali anesteziju: ‘Isus je ovdje s tobom; ne boj se.’

Kirurzi su morali ukloniti tampone da vide hoće li jetra prokrvariti. U operacijskoj dvorani prepunoj kirurga i pomoćnog osoblja, dr. Perry se molio dok su pažljivo uklanjali tampone. Bilo je samo malo krvi i sa skidanjem svakog sloja dr. Perry bi tiho rekao: ‘Hvala Ti, Gospodine!’ Krvarenje je prestalo. Kirurzi su odahnuli.

Dok je Jan bila na operaciji, Greg je s obitelji otišao u bolničku kapelu. Tu su se nastavili moliti i vapiti da Gospodin spasi život Jan. Nakon operacije kirurzi su razgovarali s obitelji. ‘Ako dvadeset četiri do četrdeset osam sati prođe bez većih komplikacija, bit će jako dobro. Ona još uvijek nije izvan svake opasnosti.’ Dr. Perry je rekao obitelji: ‘Nikad nisam tako snažno osjećao Božju prisutnost kao u toj operacijskoj dvorani.’ Jan je vraćena na odjel intenzivne skrbi; još uvijek je bila na aparatu za disanje.

Na taj odjel došla je u posjet jedna od medicinskih sestara dr. Perryja koja se s njom sprijateljila i na njezinu bolničku spavaćicu pričvrstila malog zlatnog anđela. Jan je pružila ruku i dotakla tog anđela za ohrabrenje. Kad je u posjet došao dr. Perry, ona je podigla ruku i dobacila mu poljubac u znak zahvalnosti.

Kad bi Greg navratio s dječjeg odjela k Jan, ona bi mu diktirala upute za Addisona kao na primjer: ‘Pjevaj i održi bogoslužje s Addisonom.’ Jill bi odlazila na dječji odjel, nježno uzimala Addisona u naručje blago ga ljuljajući i pjevajući mu.

Ležeći u svojem krevetu, Jan je mogla vidjeti natpis ‘On sve može’ pa bi se sjetila riječi te pjesme. S obzirom na to da je bila priključena na aparat za disanje, Jan nije mogla glasno govoriti, ali je u svojem srcu potiho pjevušila riječi: ‘Gospodine, vodi me tako da se mogu brinuti za svojega sina.’

A onda je završilo kritično razdoblje od četrdeset osam sati; Jan je još uvijek bila živa. Više nije bilo većih komplikacija. Nije imala srčanih problema. Bubrezi su normalno radili. Kao i pluća. Kirurzi su Gregu i obitelji rekli: ‘Jan se izvukla.’ Skinuli su je s aparata za disanje. Kao da je Gospodin uslišao molitve svog naroda prema Ezekielu 16,6: ‘A ja prođoh kraj tebe i vidjeh gdje se koprcaš u krvi. I rekoh ti dok si još u krvi bila: Živi!’

On je Jan sačuvao od smrti da se može brinuti za svojega sina Addisona. Greg i obitelj su se radovali. On sve može!

Tijekom idućeg tjedna Janino stanje bilo je sve bolje. Za to vrijeme dobila je više jedinica transfuzije krvi. Njezin krvni tlak bio je stabilan. Dva tjedna poslije Jan je otpuštena iz bolnice jer se osjećala mnogo bolje, premda je bila još uvijek slaba. Bog joj je spasio život. Proveo ju je kroz dolinu smrti. Smrtnost kod perforacije jetara u vrijeme trudnoće veća je od osamdeset posto.

Godinu dana poslije, na godišnjicu 13. ožujka, Jan i Greg su na odjelu intenzivne skrbi posvetili ‘svoju’ sobu. Za obred posvećenja okupila se većina liječnika i osoblja da se zajedno s Gregom i Jan prisjete čudesnog Božjeg izlječenja. Na zidu se, naravno, nalazio natpis: ‘Bog sve može!’

Jan je htjela da se njezino iskustvo nikad ne zaboravi. Kad su voljene osobe drugih ljudi ležale u istoj prostoriji na intenzivnoj skrbi, u istom krevetu, ona je htjela da te obitelji mogu otvoriti Božju riječ i pročitati Psalam 56,14: ‘Jer si mi dušu od smrti spasio. Ti si očuvao noge moje od pada, da pred Bogom hodim u svjetlosti živih.’

Danas Jan i Greg odgajaju svojeg trogodišnjeg sina Addisona. A na registracijskoj tablici Janinog automobila nalazi se natpis ‘GODS ABL’, kratica koja u prijevodu znači ‘Bog može’, u smislu ‘On me može voditi kroz sve.’”

* * *

Medicinska sestra je završila priču. Smiješeći se, nova pacijentica je rekla: “On i mene može voditi kroz sve!” Tapšući svoj trbuh, otišla je u ordinaciju svojeg liječnika, sve vrijeme prenoseći svojem nerođenom djetetu poruku koja vrijedi za sve nas: “Ovaj isti Bog može voditi i vas.”

Richard Daly

Podijeli