“Zatim ode malo dalje, pade ničice te se pomoli: ‘Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež! Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja!’ … Ponovo se udalji te uze moliti: ‘Oče moj! Ako nije moguće da me mine ovaj kalež, a da ga ne pijem, neka bude volja tvoja.’ … Ostavi ih, udalji se opet te je i treći put molio onim istim riječima.” (Matej 26,39-44)
Isus je dostigao krizni trenutak u svojem životu kada se slabost Njegove ljudske naravi sukobila s Božjom voljom.
Često Ga promatramo kao neku vrstu superčovjeka koji gazi kroz život iz jedne lake pobjede u drugu. Nije tako! Kao i mi, i On se borio. Ali Njegove bitke bile su toliko veće od naših koliko značenje Njegovog poslanja nadilazi svrhu našeg života. Obeshrabreni malim kušnjama i izazovima koji se javljaju na našem putu, često pokleknemo čak i prije nego što se nađemo pod prevelikim pritiskom. Ali da je Isus odstupio, to bi u potpunosti osporilo razlog utjelovljenja.
On se suočio sa samo dvije mogućnosti: da nastavi i da jednom zauvijek bude prinesen kao žrtva na Golgoti, ili da odustane i da cijelo čovječanstvo požanje svoju propast.
A đavao zna uloge u igri. Dotad on je provodio svoju volju na Zemlji. Ali ako Krist dovrši svoje poslanje, Sotona je znao da će to zapečatiti njegovu sudbinu. Sudbina svijeta ovisila je o onome što će se dogoditi u nekoliko idućih sati.
Usred takve napetosti Krist je došao u Getsemani. Njegova triput ponovljena molitva pokazuje da se borio kao nikada prije dok je trebao donijeti najvažniju odluku u svojem životu. Poput drugih ljudi, nije želio doživjeti ponižavajuću smrt na križu. Ali to nije bila glavna teškoća. Najveći je problem bio da će na križu umrijeti za grijehe cijelog ljudskog roda. On će postati grijeh radi nas (2. Korinćanima 5,21) preuzevši na sebe našu kletvu (Galaćanima 3,13). To je bio problem.
U knjizi Isusov život piše: “Osjećao je da Ga je grijeh odvojio od Njegovog Oca. Ponor je bio tako širok, tako mračan, tako dubok da je Njegov duh uzdrhtao pred njim. Nije smio upotrijebiti svoju božansku silu da bi izbjegao ovu veliku duševnu patnju. Kao čovjek morao je podnijeti posljedice čovjekova grijeha. Kao čovjek morao je izdržati Očev gnjev zbog prijestupa.” (str. 568)
S tim teretom On se borio u agoniji, konačno izjavivši da će izvršiti Božju volju, a ne svoju.