“Kako ćemo joj izbjeći mi ako zanemarimo takvo i toliko spasenje? Ovo je Gospodin počeo propovijedati, a utvrdili za nas oni koji su čuli.” (Hebrejima 2,3)
Kada ljude ne usmjerava Riječ i Božji Duh, oni postaju Sotonini zarobljenici i mi ne znamo u kojoj ih mjeri može navesti na grijeh. Patrijarh Jakov gledao je one koji uživaju u zloći. Vidio je koja će biti posljedica druženja s njima, i u Duhu je uskliknuo: “Na njihova vijećanja ja ne silazio, u njihovim zborovima udjela ne imao!” (Postanak 49,6) On oglašava znak opasnosti da upozori svaku dušu na takvo druženje. Apostol Pavao ponavlja opomenu: “I ne budite sudionici u besplodnim djelima tame.” (Efežanima 5,11) “Nemojte se zavaravati: Loše društvo uništava dobre navike!” (1. Korinćanima 15,33 — SHP)
Duša je prevarena kada se uzda u svjetovna načela postupanja i ljudske pronalaske umjesto da se pouzda u Gospodina Boga Izraelova. Mogu li ljudi pronaći boljeg vodiča od Gospodina Isusa? Boljeg savjetnika kada ih obuzme sumnja ili su u nevolji? Bolju obranu u opasnosti? Staviti u stranu Božju mudrost radi ljudske mudrosti varka je koja uništava dušu.
Ako želite vidjeti što će ljudska narav učiniti kada odbaci utjecaj Božje milosti, pogledajte onaj prizor u sudskoj dvorani, kada je razbješnjelo mnoštvo, predvođeno židovskim svećenicima i starješinama, glasno zatražilo život Božjeg Sina. Pogledajte božanskog Patnika dok stoji kraj Barabe i Pilat postavlja pitanje koga da pusti. Grubi povik, nabrekao od stotine vatrenih glasova nadahnutih od strane Sotone, glasi: “Ovoga smakni, a pusti nam Barabu!” (Luka 23,18) A kada je Pilat upitao što da učini s Isusom, povikali su: “Razapni ga! Razapni!” (Luka 23,21)
Ljudska narav kakva je bila tada, ista je i sada. Kada božanski Liječnik koji spašava i uzdiže ljudsku narav biva prezren, isti duh i dalje živi u srcima ljudi i mi se ne možemo uzdati u njihovo vodstvo i sačuvati svoju odanost Kristu. (Selected Messages, sv. 2, str. 129,130)
Za razmišljanje: Kako mogu razlikovati one koji imaju Kristov duh od onih koji ga nemaju?