“I najedanput se pred mojim očima pokaza bijel konj, a onaj što je jahao na njemu držao je lûk. Bijaše mu dan vijenac te on, pobjednik, ode da i dalje pobjeđuje.” (Otkrivenje 6,2)
Došlo je vrijeme da Krist uzađe do Očeva prijestolja. Kao božanski pobjednik, spremao se na povratak u nebeske dvorove sa znacima svoje pobjede. Prije svoje smrti izjavio je svome Ocu: “Ja sam tebe proslavio na zemlji, izvršivši djelo koje si mi dao da učinim.” (Ivan 17,4) Nakon svog uskrsnuća neko je vrijeme ostao na Zemlji da bi se Njegovi učenici mogli upoznati s Njim u Njegovom uskrsnulom i proslavljenom tijelu. Sad je bio spreman za rastanak. …
Kao mjesto svog uzašašća Isus je izabrao mjesto koje je često bilo posvećeno Njegovom nazočnošću dok je prebivao među ljudima. Time nije trebalo biti počašćeno brdo Sion, mjesto Davidova grada, niti brdo Morija, na kome se nalazio Hram. Ovdje su Krista ismijavali i odbacili. Ovdje su se valovi milosti, vraćajući se u puno jačoj plimi ljubavi, odbijali o srca koja su bila tvrda kao stijena. Odatle je Isus, umoran i teška srca, otišao dalje tražiti odmor na Maslinskoj gori. … S ove je gore trebao uzaći na Nebo. Njegov vrh dotaknut će Njegova noga kad se bude ponovno vratio. Ne kao čovjek boli, već kao slavni i pobjednički Kralj stajat će na Maslinskoj gori, dok će se hebrejski uzvici — “Aleluja!” miješati s neznabožačkim — “Hosana!”, i glasovi spašenih kao moćne vojske sliti u klicanju: “Okrunite Ga, Gospodara nad Gospodarima!” …
Pošto su stigli na Maslinsku goru, Isus je pošao putem preko njezina vrha prema Betaniji. Ovdje je zastao, a učenici su se okupili oko Njega. Zrake svjetlosti kao da su sjale s Njegova lica dok ih je s ljubavlju promatrao. Nije ih osuđivao za njihove pogreške i promašaje, već su riječi najdublje nježnosti bile posljednje koje su potekle s usana njihova Gospodina do njihovih ušiju. S rukama ispruženim da ih blagoslovi, i kao da ih uvjerava u svoju zaštitničku brigu, polako se uzdizao između njih, privučen prema Nebu silom jačom od bilo koje zemaljske sile. …
Dok su učenici još uvijek začuđeno gledali gore, obratili su im se glasovi koji su zvučali kao najraskošnija glazba. … “Galilejci, zašto stojite i gledate u nebo? Ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo između vas, opet će se vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo.” (Isusov život, str. 686—688)
Za razmišljanje: Je li mene Isus ikada vratio kao pobjednika na mjesto prethodne patnje?
Preporučujemo:
