“Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zaglédali, ni ljupkosti da bi nam se svidio.” (Izaija 53,2)
Prije gotovo dvije tisuće godina, s Neba, s Božjeg prijestolja, čuo se glas tajanstvena značenja: “Zato, ulazeći u svijet, (Krist) veli: Ni žrtve ni prinosa nisi htio, ali si mi pripremio tijelo… Evo, dolazim — o meni je naime u svitku, to jest knjizi, pisano — da činim, Bože, volju tvoju.” (Hebrejima 10,5-7) U ovim je riječima objavljeno ispunjenje cilja koji je bio skriven od vječnih vremena. Krist je bio spreman doći na naš svijet i utjeloviti se. On kaže: “Ali si mi pripremio tijelo.” Da se pojavio u slavi koju je imao zajedno s Ocem prije postanka svijeta, mi ne bismo mogli podnijeti svjetlost Njegove nazočnosti. Kako bismo je mogli promatrati a da ne poginemo, otkrivenje je Njegove slave bilo prigušeno. Njegova božanska priroda bila je obavijena ljudskom — nevidljiva slava bila je u vidljivom ljudskom obličju.
Ovaj je veliki cilj bio naviješten slikama i simbolima. Grm koji je gorio, u kojemu se Krist javio Mojsiju, otkrivao je Boga. Simbol izabran da prikaže Božanstvo bio je niski grm, naoko bez privlačnosti. On je skrivao Bezgraničnog. Svemilostivi Bog skrivao je svoju slavu najjednostavnijom slikom, da bi Ga Mojsije mogao promatrati i živjeti. Tako je i u stupu od oblaka danju i u stupu od ognja noću Bog održavao vezu s Izraelom, otkrivajući ljudima svoju volju i pružajući im svoju milost. Božja je slava bila prigušena, a Njegovo veličanstvo obavijeno velom, kako bi ga slabi vid ograničenih ljudi mogao gledati. Tako je Krist trebao doći u “poniženom tijelu” (Filipljanima 3,21) “postavši sličan ljudima” (Filipljanima 2,7). U očima svijeta On nije imao ljepote zbog koje bi Ga poželjeli; ipak, bio je utjelovljeni Bog, svjetlost Neba i Zemlje. Njegova je slava bila obavijena velom. Njegova veličina i veličanstvo bili su skriveni, da bi se mogao približiti tužnim ljudima izloženim kušnji.
Bog je zapovjedio Mojsiju za Izrael: “Neka mi sagrade Svetište da mogu boraviti među njima.” (Izlazak 25,8); i On je prebivao u Svetištu, usred svojega naroda. Tijekom cijelog njihovog zamornog lutanja kroz pustinju, simbol Njegove nazočnosti bio je s njima. Tako je Krist postavio svoj šator usred našeg ljudskog tabora. On je razapeo svoj šator kraj naših šatora, da bi mogao prebivati među nama i upoznati nas sa svojim božanskim karakterom i životom. (Isusov život, str. 10,11)
Za daljnje razmišljanje: Isus želi postati sve što mi je potrebno, kad god mi je potrebno. Što mi danas treba od Njega?
Preporučujemo:
