Bože, pomozi!

Kad bismo upitali ljude koja je najkraća, a možda i najčešća molitva koju upućuju Bogu, vjerujem da bi odgovor bio: “Bože, pomozi!” To je doista vrlo česta molitva koju u trenucima opasnosti upućuju čak i ateisti. Odgovara li Bog na takve kratke i hitne pozive u pomoć?

Skupina mladih se neoprezno vozila opasnom planinskom cesticom. U jednom trenutku prebrzo su ušli u oštar zavoj s kojeg su se po svim zakonima fizike trebali survati u provaliju. “Bože, pomozi!” zavikali su svi u automobilu… i svi su nakon toga jednako svjedočili kako su osjetili neku nevidljivu silu koja ih je zadržavala na rubu neograđene ceste.

Imao sam prijatelja sportaša koji se bavio alpinizmom. Sudjelovao je u alpinističkoj ekspediciji na stijenama planinskog lanca Rocky Mountains u Sjedinjenim Američkim Državama. Tom prigodom iskočilo mu je sigurnosno uže koje je povezivalo alpiniste. U padu se uhvatio prstima za jedan mali rub okomite stijene. Pogađate da je i on vikao i molio: “Bože, pomozi!” Ali njemu, nažalost, pomoć nije stigla.

I u Bibliji možemo naići na takva oprečna iskustva. Siguran sam da su i Daniel i Ivan Krstitelj vapili Bogu molitvom: “Bože, pomozi!” Međutim, Daniel je bio spašen uz pomoć anđela koji su zatvorili usta lavovima, ali glava Ivana Krstitelja ipak je završila na pladnju zle Herodijade.

Što to sve znači? Vrijedi li ili ne vrijedi upućivati Bogu molitve za pomoć? Zašto ih On nekada usliša, a nekada ne? U Psalmima čitamo:  “I zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti.” (Psalam 50,15) “Moji će dušmani uzmaknuti čim te zazovem.” (Psalam 56,10) “Blizu je Jahve svima koji ga prizivlju, svima koji ga zazivaju iskreno. On ispunja želje štovatelja svojih, sluša njihove vapaje i spašava ih.” (Psalam  145,18.19)

Ne mogu zamisliti iskreniju molitvu od one koju je upućivao moj dobar prijatelj viseći na litici; pa ipak, nije bio uslišan. Koliko li je samo bilo neuslišanih iskrenih majčinskih molitava za svoju bolesnu djecu! Mogli bismo tako nabrajati unedogled.

Volio bih da znam i podijelim s vama odgovor na pitanje: Zašto Bog neke molitve uslišava, a neke ne? No, doista ne znam. Ali zato znam da Bog zna! On zna zašto je, kada i kako postupio. Također znam i kako bi to izgledalo kad bi Bog uslišao svaku molitvu svakom molitelju. Sotona bi tada optužio Boga da kupuje svoje sljedbenike, i bio bi vjerojatno u pravu, jer sam prilično siguran da bi tada bilo puno više “pobožnih”, da bi tada crkve bile velike kao arene i svaki tjedan pune, a ne samo oko Božića i Uskrsa. Ali to ne bi bila vjera. Bio bi to interes. A Bog ne želi da Ga slijedimo iz interesa. On želi da Mu vjerujemo i da Ga volimo. Jer i On “je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog  Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni” (Ivan 3,16).

Taj “život vječni” još nije nastupio, i zato još uvijek ima nesreće, zato još uvijek sunce grije i kiša pada jednako i dobrima i zlima, a zato nam i ne mogu uvijek biti uslišane sve molitve. Ponekad Bog učini neko čudo i najčešće uslišava molitve kako bi nam pokazao kako će to biti jednog dana. Zato nemojmo sumnjati, već vjerujmo i slobodno molimo: “Bože, pomozi!” jer Njegova će pomoć doći, ako ne sada, onda uskoro.

 

Darko Kovačević

Leave a Comment