Popularna američka božićna pjesma Mary, did you know? postavlja Kristovoj majci cijeli niz pitanja vezanih uz Njegovo životno djelo: “Marija, jesi li znala da će tvoje Dijete vraćati vid slijepima, davati sluh gluhima, obnavljati govor nijemima, ozdravljati hrome, podizati mrtve?” Naraštajima je Izrael čekao na ispunjenje proročanstva. Mnogo naraštaja unatrag prorok je zapisao: “Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjevima; da navijestim godinu milosti Jahvine i dan odmazde Boga našega; da razveselim ožalošćene na Sionu i da im dadnem vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna.” (Izaija 61,1-3)
Nagovještaj novog doba – vremena kada će vuk i janje zajedno pasti (Izaija 65,25), vremena kada više neće biti boli i suza (Izaija 65,19), vremena kada će Bog stvoriti novo nebo i novu zemlju (Izaija 65,17). Umjesto radosti i napretka iz Izaijinih proročanstava, Izrael Isusovog vremena bio je porobljena nacija. Rimski jaram ih je teško pritiskivao, porezi koje je narod morao plaćati dovodili su ih na rub siromaštva, a prisutnost rimskih legija bila je stalni podsjetnik da nisu sami svoji gospodari. Izrael nije imao ni sredstava niti moći da se izvuče iz teškog položaja i krene prema ostvarenju proročanstva.
Prošli su mnogi naraštaji otkad je Izaija ovo zapisao. Mnogi su umrli s čvrstom nadom da će se ovo proročanstvo ispuniti u budućnosti, a oni koji su nastavljali živjeti nadali su se da će se ono ostvariti baš za njihova života. Jedan od onih s čvrstom nadom je bio i Šimun, pravedna i pobožan Božji sluga. Mnogi su u njegovo vrijeme čekali ispunjenje proročanstava, ali nisu svi bili uporni kao on. Šimun je svoj život posvetio postu i molitvi i Sveti Duh mu je objavio da neće vidjeti smrti dok ne vidi Gospodnjega Mesiju (Luka 2,26).
Jednog dana u njegovoj poodmakloj životnoj dobi Sveti Duh ga je potaknuo da pođe u Hram upravo u trenutku kad su Josip i Marija donosili Dijete Isusa da na Njemu izvrše propis Zakona. Pun ushićenja, Šimun uzima Dijete na svoje ruke i kaže: “Sada možeš, Gospodine, otpustiti slugu svojega da, prema riječi tvojoj, ide u miru, jer mi oči vidješe spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda, svjetlo da rasvijetli pogane i slavu naroda tvojega Izraela.” (Luka 2,29-32)
Nekoliko godina poslije, Isus ustaje u sinagogi u kojoj je odrastao i čita riječi Izaijinog proročanstva: “‘Na meni je Duh Gospodnji , jer me pomazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siromasima, da navijestim oslobođenje zarobljenima i vraćanje vida slijepcima, da oslobodim potlačene, da proglasim godinu milosti Gospodnje.’ Smota svitak, vrati ga poslužniku pa sjedne. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u nj. On im progovori: ‘Danas se ovo Pismo, koje ste čuli svojim ušima, ispunilo.'” (Luka 4,18-21)
Zapazimo trenutak u kojem Isus ustaje da bi pročitao ovo proročanstvo i započeo javnu službu. On je upravo prije ovoga bio četrdeset dana u pustinji nasamo sa svojim nebeskim Ocem. Bilo je potrebno četrdeset dana neprestanog posta i molitve da se Božji Sin spremi za poslanje koje je bilo pred Njim. Luka nam kaže: “Tada se Isus vrati sa silom Duha u Galileju, i glas o njemu puče po svoj okolici.” (Luka 4,14)
Isus je jasno znao koja je Njegova zadaća, imao je jasnu viziju i dovoljno sile da krene svojim putem koji Mu je Bog odredio jer je svoju snagu crpio od svojeg nebeskog Oca.
U ovom proročanstvu koje Isus navodi iz Izaije nalazi se Njegov životni program. On je donio oslobođenje. Nije došao fizički istjerati Rimljane, nego donijeti duhovno oslobođenje – oslobođenje od grijeha za ljude i za ovaj planet. Važan sastojak Njegove službe su i fizička izlječenja. Evanđelja su puna Kristovih iscjeljenja. Možda se pitamo koja je svrha tih izlječenja? Zašto se Isus nije usredotočio na protjerivanje Rimljana i političko oslobađanje židovskog naroda?
Isus je donio spasenje i Rimljanima, jednako kao i Židovima. Njega politika nije zanimala! On je po potrebi liječio i rimske vojnike, kao što nam to Luka iznosi u svojem Evanđelju (Luka 7,1-10). Isusov pogled nije bio ograničen na trenutačna politička zbivanja. Čuda koja je činio i izlječenja koja je vršio jasno su ukazivala na Njegovu moć da obnovi cjelokupnog čovjeka – da obnovi cjelokupno stvaranje.
Sjećamo se događaja kad je Isus bolesnom i hromom čovjeku, kojeg su prijatelji spustili pred Njega kroz krov, oprostio grijehe (Luka 5,17-26). Na to su se ugledni književnici i farizeji, poznavaoci zakona, pitali: “Tko je ovaj da huli na Boga? Tko može opraštati grijehe, osim jednoga Boga?”
Kako Isus odgovara? Jednostavno kaže čovjeku: “Ustani, uzmi postelju svoju i hajde kući svojoj!” Čudo koje Isus čini za ovog bolesnika jasan je znak svima nazočnima da pred njima stoji netko tko je veći od običnog iscjelitelja. Onaj tko ima moć da riječju podiže hromoga, može i spasiti od grijeha. On može obnoviti nebo i zemlju, može ispuniti Izaijina proročanstva u svoj njihovoj punini jer je On Stvoritelj svijeta.
Sjećamo se i drugih Isusovih čuda: hoda po vodi, svojim glasom utišava oluju i kao vrhunac – podiže iz mrtvih. Što je još potrebno dodati na ovo da bi se pokazalo da je Isus Onaj koji je trebao doći, da je On ispunjenje Izaijinih nada, da On svojim djelovanjem otvara novo doba?
Božić je za Šimuna bio znak novog doba. Pred njim je Mesija koji će ispuniti Božja obećanja. Isus je svojim životom i djelovanjem okrenuo potpuno novu stranicu. On je učinio mogućim ono što je dotad bilo nemoguće. Mi danas čekamo jedan drugi Božić – jedan drugi dolazak – kad će nas Isus povesti sa sobom u vječnost. I mi smo čekaoci kao Šimun. Mi čekamo na Onoga koji je pokazao da ima moć u svojoj ruci.
Marija, jesi li znala da će tvoje Dijete vraćati vid slijepima, davati sluh gluhima, obnavljati govor nijemima, ozdravljati hrome, podizati mrtve? Jesi li znala da će Isus započeti novo doba? Jesi li znala da će On otvoriti vrata vječnosti za cijelo čovječanstvo – za Židove, Grke, Rimljane kao i za nas danas?
Znamo li ti i ja, vjerujemo li, da će se Božić ponoviti, da će Isus ponovno doći i da će tom prigodom završiti započeto? Neka nas ova nada vodi dok razmišljamo o predstojećem Božiću i iščekujemo Kristov ponovni dolazak.
Igor Lorencin