“Ujutro sij svoje sjeme, a navečer nek ti ruka ne počiva. Jer ne znaš da li će biti bolje ovo ili ono, ili će oboje biti jednako dobro.” (Propovjednik 11,6)
Upravo je završavalo radno vrijeme supermarketa kada smo moja supruga Joy i ja stigli na blagajnu. Dok su dvije mlade žene brzo ukucavale i pakirale u vrećice naše kupljene artikle, ja sam se vratio po još jedan časopis u kojem se nalazio članak o biblijskim proročanstvima za novu godinu. Činio se prilično besmislenim, ali sam smatrao da bi bilo dobro da ga podijelim ostalim literarnim evanđelistima kako bi bili svjesni onoga što ljudi čitaju. Do tog je trenutka, međutim, blagajnica završila posao i uputila se prema uredu s blagajničkom ladicom. Druga mlada žena joj je zato doviknula: “Vrati se, vrati se!” Blagajnica se strpljivo i veselo vratila na blagajnu i otkucala moj časopis.
Ja sam rekao: “Želio bih vam dati jednu knjigu kao znak zahvalnosti što ste bili tako ljubazni.” “Nije potrebno”, rekla je. A zatim je upitala: “Kakva je to knjiga?” Odgovorio sam joj da se u njoj nalaze istinite životne priče.
“Kakve priče?” upitala je. Dok je pitala, primijetila je da se u naslovu knjige nalazi i riječ “molitva”. Privila je knjigu na srce i s osmijehom rekla: “O, Božja knjiga! Moja prva Božja knjiga! Moja prva Božja knjiga!”
Njezina prijateljica, koja je već odlazila prema uredu, vratila se da vidi što je uzrok uzbuđenja. “Vidi, dao mi je moju prvu Božju knjigu!” uzviknula je ova mlada žena.
Ispričao sam se što sam imao samo jedan primjerak takve knjige. Želio sam im donijeti neku drugu iz svojeg automobila, ali su one rekle da nije potrebno i da će ovu zajedno čitati. Međutim, dobro se vidjelo da tu neće biti zajedništva! Pa budući da se trgovina zatvara, predložio sam im da možda jedna od njih ode do izlaza i tamo pričeka dok ja ne pronađem u automobilu još jednu knjigu.
Dok smo išli prema izlazu, žena s “Božjom knjigom” upitala me je: “Tko ste vi? Neka vrsta svećenika ili nešto slično?” Objasnila je da je rođena kao katolkinja, ali da je Boga ostavila potpuno po strani. “Možda će mi ova knjiga pomoći da se promijenim”, rekla je. Bila je oduševljena kada sam joj uručio još jednu knjigu za njezinu prijateljicu. S oduševljenjem se opet zahvalila za “Božju knjigu” i požurila natrag u trgovinu.
Joy i ja u automobilu smo učvrstili odluku da ćemo još gorljivije dijeliti “Božje knjige” osamljenim ljudima koji su možda “ostavili Boga po strani u svojem životu”.
Dale Thomas, SAD