“Da Krist stanuje u vašim srcima po vjeri.” (Efežanima 3,17)
Bog nas je otkupio i On želi biti na prijestolju svakog srca. Naš um i naše tijelo trebaju Mu biti pokoreni, a naše urođene navike i prohtjevi trebaju biti podređeni uzvišenijim potrebama duše. Međutim, u tom djelu mi se uopće ne možemo osloniti na sebe. Mi se ne možemo sa sigurnošću osloniti na vlastito vodstvo. Sveti Duh mora nas obnoviti i posvetiti. U Božjoj službi ne smije biti nikakve polovičnosti. (6BC 1088)
Kada se srce očisti od grijeha, Krist sjeda na prijestolje na kojem su nekada kraljevali popuštanje sebi i ljubav prema zemaljskom blagu. Kristov lik se sada vidi i u izrazu lica. U duši se obavlja djelo posvećenja. Vlastite pravednosti više nema. Nastaje novi čovjek koji se oblikuje po ugledu na Krista u pravednosti i istinskoj svetosti. (CS 27,28)
“A mi svi, koji otkrivena lica odrazujemo kao ogledalo slavu Gospodnju, preobražavamo se u tu istu sliku, uvijek sve slavniju, jer dolazi od Gospodina, od Duha.” (2. Korinćanima 3,18) Gledati Krista znači proučavati Njegov život kao što je opisan u Njegovoj riječi. Mi trebamo kopati za istinom kao za sakrivenim blagom. Svoje oči trebamo usmjeriti na Krista. Kada Njega prihvatimo za svojeg Spasitelja, dobivamo odvažnost da se približimo prijestolju milosti. Gledanjem se mijenjamo, moralno se izjednačujemo s Onim koji je savršen po karakteru. Primajući Njegovu pripisanu pravednost uz pomoć preobražavajuće sile Svetoga Duha, postajemo slični Njemu. Kristov lik se razvija i uskoro osvaja cijelo biće. (6BC 1098)
Rast i napredovanje duše pokazuje da Isus vlada u njezinom srcu. Srce preko kojega On širi svoj mir, radost i blagoslovljene rodove svoje ljubavi, postaje Njegov hram i Njegovo prijestolje. “Vi ste moji prijatelji ako učinite što vam zapovijedam.” (Ivan 15,14) (5T 553)
Dajte Bogu najdragocjeniji dar koji Mu možete dati; dajte Mu svoje srce. (SD 98)