“A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime.” (Ivan 1,12)
Kada je Adamov grijeh bacio ljudski rod u beznadnu bijedu, Bog se mogao udaljiti od palih bića. Mogao je prema njima postupati onako kako grešnici zaslužuju da se prema njima postupa. On je mogao zapovjediti nebeskim anđelima da na ovaj svijet izliju sudove Njegove srdžbe. Mogao je ukloniti tu tamnu mrlju s lica svojega svemira. Međutim, On to nije učinio! Umjesto da ljude protjera iz svoje blizine, On se još više približio palom ljudskom rodu. On je dao svojega Sina da postane kost naše kosti i tijelo našega tijela. “I Riječ tijelom postala i nastanila se među nama.” (Ivan 1,14) Povezavši se s ljudima kao jedan od njih, Isus ih je privukao Bogu. On je svoju božansku narav zaogrnuo plaštem ljudske naravi i pokazao pred nebeskim svemirom, pred bezgrešnim svjetovima, koliko Bog voli sinove ljudske.
Dar koji je Bog dao ljudima daleko nadmašuje sve proračune. Ništa im nije uskratio. Bog nije htio dopustiti da Mu netko prigovori da je mogao učiniti više ili pokazati ljudima veću mjeru ljubavi. Dajući Krista na dar, On je ljudima dao i cijelo Nebo. (SD 11)
Božansko sinovstvo nije nešto što sami možemo postići. Samo je onima koji su primili Krista za svojeg Spasitelja dana vlast da postanu Božji sinovi i kćeri. Grešnik se ne može nikakvom svojom silom sâm osloboditi grijeha. … Međutim, obećanje o sinovstvu dano je svima koji “vjeruju u ime Njegovo”. Svatko tko u vjeri dođe k Isusu, primit će pomilovanje. (Isto, 12)
Bog se trebao objaviti u Kristu da “pomiri svijet sa sobom” (2. Korinćanima 5,19). Grijeh je tako duboko ponizio čovjeka da je njemu samom bilo nemoguće pomiriti se s Onim čija je narav čistoća i dobrota. Ali Krist, nakon što je otkupio čovjeka od osude grijeha, može dati božansku silu da je udruži s ljudskim naporima. Tako pokajanjem pred Bogom i vjerom u Krista pala Adamova djeca mogu još jednom postati “sinovi Božji” (1. Ivanova 3,2). (Patrijarsi i proroci, str. 43)
Kada duša prihvati Krista, dobiva silu da živi Kristovim životom. (Isusove usporedbe, str. 214)