““Ljudi će umirati od straha u očekivanju onoga što će zadesiti svijet, jer ‘zviježđa nebeska će se uzdrmati’.”“ (Luka 21,26)
O, kada bi Božji narod bio svjestan blizine uništavanja na tisuće gradova koji su sada gotovo postali idolopoklonički! …
Ne tako davno bio mi je pokazan vrlo dojmljiv prizor. Vidjela sam golemu vatrenu loptu kako pada na prelijepe građevine uzrokujući njihovo trenutačno uništenje. Čula sam nečije riječi: ““Mi smo znali da Božji sudovi dolaze na Zemlju, ali nismo znali da će doći tako brzo.”“ Drugi su govorili: ““Znali ste? Zašto nam onda niste rekli? Mi nismo znali!”“ Na sve strane čula sam ovakve riječi. …
Uskoro će se strašne nevolje javiti među narodima, nevolje koje neće prestati sve dok Isus ne dođe. Kao nikada prije mi moramo biti zajedno, služeći Onome koji je pripremio svoje prijestolje na nebesima i čije će kraljevstvo vladati nad svima. Bog nije zaboravio svoj narod, a naša snaga leži u tome da ni mi Njega ne zaboravimo.
Božji sudovi izlijevaju se na Zemlju. Ratovi i glasovi o ratovima, uništenja vatrom i vodom, kazuju jasno da je nastupilo vrijeme nevolje koje će se pojačavati do samoga kraja, koji je vrlo blizu. Mi nemamo vremena za gubljenje. Svijet je uzburkan ratničkim duhom. Proročanstva iz jedanaestog poglavlja Daniela gotovo da su dostigla svoje potpuno ispunjenje. …
Prošlog petka ujutro, neposredno prije nego što sam se probudila, bio mi je pokazan vrlo dojmljiv prizor. Činilo mi se da sam se probudila iz sna, ali ne u svojem domu. S prozora sam gledala strašan požar. Velike vatrene lopte padale su na kuće, a iz ovih lopti u svim su smjerovima letjele vatrene strijele. Bilo je nemoguće zaustaviti vatru koja je plamsala i mnoga mjesta bila su uništena. Strah ljudi bio je neopisiv. (WM 136,137)
Ovo će doživjeti točno određeni gradovi, pa ipak oni neće biti pogođeni Božjim gnjevom u potpunosti jer će neke duše još uvijek bježati od neprijateljskih prijevara, pokajat će se i obratiti, dok će se za većinu gnjev sačuvati za dan gnjeva. (Ev 27)