Branitelji Božjeg zakona

“Ali tko pomno promotri savršeni Zakon slobode i uza nj prione, ne kao zaboravan slušalac, nego kao zbiljski izvršilac, tome će biti blago u njegovu radu.” (Jakov 1,25)
Donosi li odbacivanje Božjih zakona ljudima sreću? Države ovdje (u Europi) imaju svoje zakone, i zahvaljujući poštovanju tih zakona njihovi stanovnici uživaju određenu sigurnost. A poznato vam je s kakvom strogošću oni zahtijevaju da se ti zakoni poštuju. Kada pokraj policajca vidite čovjeka čije su ruke i noge vezane lancima, znate da je prekršio zakon. On gubi slobodu i završava u zatvoru zato što je prekršio zakon svoje države. A može li itko odgovorno tvrditi kako Gospodar svemira nema zakon koji upravlja Njegovim kraljevstvom? Nisu li nauk Neba i Isusa Krista i zahtjevi Božjeg zakona obvezujući za stanovnike ovoga svijeta? Naprotiv, Zakon Deset zapovijedi veliko je moralno mjerilo pravednosti na Nebu i na Zemlji. Taj veliki Zakon je osnova svih zakona, i on vrijedi za sve narode i sve obitelji. Kakvo je samo majstorsko djelo prijevare đavolja tvrdnja da je Božji zakon ukinut i da više nije obvezujući za ljudski rod. Znamo da ubojica, preljubnik i lopov odmah dolaze pod udar tog zakona. Oni su ti koji bi željeli da se taj Zakon ukine kako bi mogli slobodno slijediti svoje grešne zamisli i poročne želje. Ali kad vidimo čovjeka u pratnji policajca, mi ne pomislimo da je on poštovao zakon, već da ga je prekršio. Svi mi koji živimo na Zemlji moramo proći svoje kušnje i ispite. Prema Božjoj providnosti, naći ćemo se u okolnostima kada ćemo biti pozvani da potvrdimo svoju vjeru. Morat ćemo dati jasan dokaz na čijoj smo strani. Bit ćemo ili odlučni branitelji Božjeg svetog Zakona, ili ćemo stati na stranu prijestupnika. Bit ćemo iskušani kao Noa. Je li Noa tvrdio da mu se, s obzirom na skoro sveopću pokvarenost njegovog vremena, ne isplati stajati odvojen i sam na strani Božjeg zakona? Naprotiv, on je kao Božji plemić stao na stranu onog što je pravo samo zato što je pravo. (Manuscript 86, 1886.)